Obnova zadarskih gradskih bedema izazvala je otvoreno pismo što ga je u ime Udruge antifašističkih boraca i antifašista Zadra potpisao Miljenko Letinić. Letinić je gradonačelniku Branku Dukiću poslao otvoreno pismo pitajući ga zbog čega obnovu bedema koristi kao izgovor da s njih ukloni spomenik „postavljen u sjećanje na osnivanje prve ćelije Komunističke partije u Zadru”.
- Zašto ubijate spomenike? Zar nije bilo dosta tog kulturocida devedesetih godina? Što Vam sad to treba?. Znadete li da u našem gradu, kojeg Vi predstavljate, ima puno ljudi s drugačijim mišljenjem, koje bi, da je sve normalno, Vi trebali respektirati i ne davati povoda za otvaranje rana i mržnje. Varate se ako mislite da među njima nema i Vaših glasača, koji Vam ovu podvalu neće oprostiti. Neće Vam to oprostiti niti djeca, unuci i praunuci onih koji su tih, sada već davnih dana, svojim radom, izlaganjem opasnosti svojih života, svojim domoljubljem zaslužili da im se podigne spomenik, da ih se poštuje. Nisu oni dolazili s otoka i okolnih mjesta u okupirani, talijanskim fašizmom zatrovani Zadar da bi se provodili u noćnim klubovima, već da bi organizirali narod na otpor protiv onih koji su im oteli dragu hrvatsku zemlju, njihove domove, masline, more, njihove svetinje. Organizirali su otpor i okupljali narod s ciljem da se u Zadar vrati hrvatski jezik, hrvatska imena, hrvatska himna i zastava, da se hrvatski Zadar vrati u sastav svoje Hrvatske. Borili su se da poprave ono što su izdajnici napravili, prodali Vaš, naš i njihov grad. Sada taj slavni grad punim plućima diše u slobodnoj Hrvatskoj, čija je sloboda zaključena u Domovinskom ratu i nije potrebno otvarati nove podjele, stvarati mržnju, stoji u Letinićevu pismo.
Smatrajući da spomenik ne treba dirati, iz Udruge antifašista su Dukiću poručili da spomenik ostavi „tamo gdje su ga neki ljudi koji su imali odgovornost za Zadar davno prije smjestili. Poštujte te ljude i njihove razloge da to učine. Micanjem spomenika nećete maknuti i izbrisati povijesnu istinu, a sebi ćete zacementirati neizbrisiv zaborav iz srca i duše Zadrana koji Grad vole, baš takav i baš s tim i takvim spomenicima koji ga milenijima krase i svjedoče njegovu povijest, kulturnu i svaku drugu dinamičnost i raznolikost. Grad bez spomenika je grad bez duše, bez prošlosti, bez budućnosti. Nemojte mu krasti to bogatstvo kojim se ponosimo, zaključuje Letinić po kojemu je spomenik „samo nijemi svjedok jednog vremena, jednog događanja od kojeg ne možemo i ne smijemo bježati”.
Na koncu, antifašisti podsjećaju da je svojedobno bilo najavljeno da će spomenik po završetku obnove gradskih bedema na njima i ostati. Gradski pročelnik Šime Erlić kaže da projekt obnove nije izravno tretirao pitanje spomenika – on tu može, ali i ne mora ostati, a odluku o tome, kao i o svim spomenicima, spomen pločama i sličnim obilježjima, donosi Gradsko vijeće.
Smatrajući da se radi o „slasnoj ješki” za „nekima omiljena ideološka sukobljavanja”, gradonačelnik Dukić je na početku svog odgovora na Letinićevo pismo naveo da će „pažljivo odgovoriti kako ne bih i sam upao u tu besmislenu zamku. Pogotovo jer ova tema više sliči sudaru civilizacijskih i demokratskih vrijednosti nego ideološkom razmimoilaženju”.
- Prije svega, riječ je o instalaciji u prostoru koja nije uvrštena u registar zadarskih spomenika. Drugo, podignuta je 1981. godine u čast osnivanju ćelije Komunističke partije Jugoslavije u Zadru. Na njemu piše: "Ovdje je u lipnju 1941. osnovana prva ćelija Komunističke partije Jugoslavije u Zadru", a pri dnu, upisano je i to tko je i kada dao podignuti spomenik - Općinski komitet SKH Zadar, 1981. godine. Općinski komitet, ne građani ni tadašnja gradska uprava. Treće, ta instalacija ne nosi temom sjećanje na antifašističku borbu, njezine sudionike niti događaje. Znači, nemamo na bedemima spomen na one koji su svojim djelom, domoljubljem i životom to zaslužili. Kao što je postavljena spomen ploča kojom su Grad Zadar i Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra zajednički obilježili 75. obljetnicu pripojenja Zadra matici Hrvatskoj kao i 75. obljetnicu osnutka Zadarskog partizanskog odreda, kaže Dukić i na koncu iznosi svoj osobni stav:
- Je li podsjetnik na osnivanje ćelije Komunističke partije iz 1981. nužan, društveno i povijesno visoko vrijedan u tom prostoru? Evo pitanja za gradske vijećnike koji predstavljaju sve naše sugrađane. Osobno, mislim da nije. Tu instalaciju se ne smije rušiti. Dapače, mišljenja sam da je treba muzejski zbrinuti kao podsjetnik na neka prošla zadarska vremena, zaključio je Dukić.
Dok su radovi oko njega trajali, spomenik je bio zaštićen drvenim sarkofagom i još uvijek se nalazi na istom mjestu na kojemu je postavljen 1981. godine.