- „Što je ovo“, čula sam glas mog liječnika, ginekologa, kod kojega sam došla na pregled i na ultrazvuk dojki. Što znači to što je rekao? Vidio je nešto na ultrazvuku? Što? Zadrhtala sam. Ma ne, ne može biti. Ili ipak…? Uznemirila sam se jako. Kada je njegov glas postao blaži, suosjećajan, shvatila sam da nešto nije u redu. Nikome ne želim da to proživi, oblačiš se i čekaš što će ti liječnik reći, svaka sekunda je vječnost, a onda čujete loše vijesti… - opisala je Anita Kovačević iskustvo dijagnosticiranja maligne bolesti.
U trenutku kada joj je dr. Petar Lozo, pod sumnjom na karcinom dojke, odredio punktiranje sumnjive tvorbe, Anita nije imala niti 46 godina.
U zadarskoj bolnici, pod vodstvom dr. Ivana Bačića koji je 46-godišnju Anitu trebao operirati, radila je i punkciju limfnih čvorova, magnet, cijelu, temeljitu obradu.
- Realna sam osoba, ali sam svejedno, do posljednjeg trenutka, bila uvjerena da će operacijom biti odstranjen samo oboljeli dio dojke. Poštedna operacija, pa mlada sam žena. Pola sata prije operacije dr. Bačić je došao do mog kreveta i sa mnom razgovarao. Opet lijepa gesta, da vas pripremi na ono što vas čeka, ali od svega u glavi mi je zujala samo njegova rečenica: „Anita, morat ćemo skinuti cijelu dojku…“ – ispričala je Anita.
- Ne bih javno govorila ovakva iskustva, no to radim vjerujući da će i moja priča dati mali doprinos svijesti da Zadru treba aparat za zračenje. Moje zračenje i putovanja u Split završila su dan prije ovog razgovora. Stvarno, ne daj Bože nikome – kazala nam je Anita.
Nakon operacije joj je dr. Vesna Telesmanić odredila liječenje kemoterapijom i zračenjem.
- Kemoterapiju sam obavila u Zadru, otpala mi je kosa, a ostale nuspojave nije ni potrebno opisivati. I onda takvi, srozani psihički, operirani, izmučeni kemoterapijom i na svaki drugi način, na zračenje morate svaki dan ići – u Split! Zašto Zadar nema taj aparat? Ja to ne znam. Pomoći ću na svaki način da se nabavi. Zna li javnost što ljudi prolaze? U Split morate svaki dan, bez izuzetka. Na terapiju koja traje nekoliko minuta – ispričala je Anita, čiji je suprug odlučio da će je voziti, svaki dan.
- Znam kako to izgleda u vozilu saniteta, jer obilaze cijelu županiju i skupljaju pacijente dok konačno ne krenu prema Splitu. Tamo se čeka cijeli dan dok svi sve obave, vraćaju se navečer i sutra sve ispočetka. U Splitu vam stalno ponavljaju da je najvažnije izbjegavati stres, jer je organizam već iscrpljen. Kako ga izbjeći? Putovanje na zračenje kolima saniteta svaki dan u Split oduzima i posljednje atome snage. Ljudima je to strašno, pogotovo ako paralelno primaju kemoterapiju – kazala je Anita.
Aniti je svaki dan za putovanje do Splita i natrag, s obavljenim zračenjem, trebalo najviše četiri sata. Za to je trebao i novac, no obitelj je skupila potreban iznos.
- Nešto će biti refundirano od strane HZZO-a, radije neka sve novce od putnih troškova HZZO uplaćuje na račun Lige protiv raka Zadar. Kad je u pitanju prikupljanje novca za aparat za zračenje za zadarsku bolnicu, idealno bi bilo napraviti telefonsku liniju da građani doniraju samo pozivom na neki broj. Puno bi se sakupilo novca i došli bismo do cilja, sigurna sam – kazala je Anita Kovačević, koja je tek završila putovanja u Split na zračenja i koja kaže da je broj ljudi koji svakodnevno iz cijele Zadarske županije putuju u Split zbog pet minuta zračenja ogroman.
