Narodna Republika Kina poslala je ovog tjedna u Washington dvoje posebnih izaslanika. Diplomatska misija dviju velikih trogodišnjih pandi Qing Bao i Bao Li trajat će punih 10 godina, a službeno započinje koncem siječnja iduće godine kada će i službeno primati posjetitelje nacionalnog zoološkog vrta Smithsonian. Prije skoro godinu dana, Washington je na veliku žalost ljubitelja životinja, nakon 23 godine, morao Wolong Panda rezervatu u Chengduu vratiti tri pande; Tian Tiana, Mei Xiang i Xiao Qi Ji.
"Panda diplomacija" doista postoji i to još od dinastije Tang, između 618 i 907. godine kada je Kina bila najveći svjetski imperij. U to se vrijeme protezala od Korejskog poluotoka na istoku, do mongolskih stepa na sjeveru, od današnjeg Afganistanu na zapadu do sjevernog Vijetnama na jugu. Dinastija Tang osigurala je mir i sigurnost na trgovačkom Putu svile koji je sezao sve do Rima, a današnja ga Kina nastoji obnoviti unatoč mnogim otporima.
Po "panda diplomaciji" se mogu iščitavati kineski odnosi i u recentnoj povijesti. Kad je amrički predsjednik Richard Nixon, nakon dva desetljeća provedenih na rubu sukoba s režimom Mao Ce Tunga, 1972. uspostavio diplomatske odnose s NR Kinom, vratio se u Washington s tri velike čupave crno bijele pande. Kasnije su pande stigle i u Mamphis, San Diego, Atlantu. I britansko Ujedinjeno kraljevstvo dobilo je svoje pande, koje su se mogle vidjeti u Edinburghu. Premijer Li Qiong ih je ponudio i Australiji.
Kao i kod ljudskih diplomatskih misija i ove pandine imaju vijek trajanja jer su pande izuzetno ugrožene životinje, nekad veoma raširene u istočnom dijelu središnje Kine, a danas svedene na svega 30-tak zajednica.
Kinezi koriste pandu kao oblik meke diplomacije, svjesni da im nije lako izravno komunicirati s javnošću drugih, često dalekih zemalja. Svjesni su da panda, sama po sebi, neće utjecati na političke odluke, ali hoće na rasopoloženje građana. Jer pande se tretiraju kao kineski "državljani" na privremenom radu. Kina će godišnje od Amerike doniti milijun dolara za spas ostalih panda, ali nema dvojbe da će posjetitelji zooloških vrtova biti tužni kad se nakon 10 godina budu morali rastati od Qing Bao i Bao Li. Senzibilitet građana za pande, pa time i za zemlji iz koje dolaze, u izvjesnoj mjeri ipak može utjecati na ključne odluke političara, svjesni su Kinezi. Ako malo bolje razmislite, nismo li svi razniježeni kad vidimo gospodara Ping Xiao Poa, glavnog lika crtića Kung Fu Panda. To je efekt kojeg diplomacija, kao vještina vođenja međusobnih odnosa, želi postići.
Iskusna američka diplomatkinja i istaknuta profesorica Barbara Bodine, objasnila je na internetskim stranicama Sveučilišta Georgetown kako Kinezi nisu jedini koji se služe životinjama u diplomaciji. Sjetite se da je i drug Tito dobivao slonove, papige, žirafe, zebre...i još uvijek ih možete vidjeti na Brijunima. Životinjska diplomacija bila je oduvijek veoma izražena na Dalekom istoku. Indonezijski predsjednik poklonio je komodske varane Georgeu H.W. Busha 1990. godine. I nisu jedini. Australija poklonila je posljednjih desetljeća razne tobolčare, kljunaše i krokodile. Hrvatska bi mogla iskoristiti svoje lovačke pse, ali je valjda problem što si - Dalmatinci.
Profesorica Bodine upozorava i na osjetljivost životinjske diplomacije. Notorni ruski apsolutist Vladimir Putin doveo je psa na sastanak s bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel 2016. znajući koliko ih se ona plaši. Slika koja prikazuje nervoznu Merkel i nasmiješenog Putina postala je već viralna.
Diplomatski izraz "bijeli slon" zapravo dolazi iz životinjske diplomacije. Legenda kaže da su kraljevi Sijama — danas Tajlanda — darivali svete bijele slonove onima koji im se nisu svidjeli, s namjerom da troškovi održavanja i smještaja financijski osakate primatelja. Predsjednik Lincoln je taktično odbio dar bijelog slona iz Tajlanda, rekavši da ne može primati darove od stranih vlada.