U svakom je sukobu uvijek bilo neusporedivo teže napadati nego braniti se, a rat u Ukrajini pokazao je kako je to u današnjem digitalnom vremenu teže nego ikad prije. Zbog ogromnog broja bespilotnih letjelica na ukrajinskom nebu koje prenose slike i lokacije u stvarnom vremenu, vojne trupe i tenkovi na otvorenom imaju samo nekoliko minuta prije nego što budu gađani. General bojnik Vadim Skibicki, zamjenik zapovjednika ukrajinske vojne obavještajne službe (GUR) kazao je kako se kolone tenkova ili vojnika koji napreduju mogu otkriti za tri do pet minuta i potom pogoditi za još tri minute. Mogućnost preživljavanja u pokretu tako nije dulja od deset minuta. Stoga je vrlo teško postići iznenađenje.
Ukrajinska protuofenziva trebala je postići strateški proboj protiv ruske obrane ili Ruse dovoljno iscrpiti da izazove kolaps neprijateljskih snaga te istodobno potaknuti zapadne zemlje da zadrže potporu Kijevu. To je trebalo učiniti prije nego što počnu jesenske kiše i oklopni manevri postanu nemogući. No, nije došlo ni do proboja ni do iscrpljivanja neprijatelja. Niti su takvi uspjesi na vidiku.
Nakon gotovo pet mjeseci intenzivne borbe, Ukrajinci su napredovali jedva petnaestak kilometara i nisu ni blizu planiranog ovogodišnjeg cilja: probijanja do Azovskog mora i prekidanja ruskog "kopnenog mosta" između Krima i Rusije. Prošli tjedan, ukrajinski vrhovni zapovjednik general Valerij Zalužni, za The Economist je rekao kako je rat zašao u slijepu ulicu u kojoj su male šanse za napredak bilo koje strane. Dvadeset mjeseci nakon ruske invazije, Zalužni je kazao da njegova vojska nije uspjela probiti ruske obrambene položaje i minska polja. “Baš kao u Prvom svjetskom ratu, dosegli smo razinu tehnologije koja nas stavlja u pat poziciju. Vjerojatno neće biti dubokog proboja u neprijateljske snage”, priznao je.
Zašto Ukrajina nije imala više uspjeha? Iza kulisa puno je upiranja prstom i među ukrajinskim i među američkim dužnosnicima. Amerikanci gunđaju da Ukrajinci nisu dobro izveli ofenzivu kombiniranog naoružanja u stilu NATO-a i da su se vratili na onu vrstu iscrpljujućeg ratovanja koje je karakteriziralo sovjetsku vojnu strategiju.
Ukrajinci se pak žale da im Zapad nije dao dovoljno oružja da probiju ruske utvrde te da mnoga oružja koja su dobili nisu u ispravnom stanju. Ukrajini i dalje nedostaje dovoljno opreme za razminiranje, oklopnih vozila i avijacije.
„Američke trupe nikada ne bi napadale utvrđene položaje neprijatelja bez nadmoći u zračnom prostoru, no Pentagon je očekivao da će ukrajinske trupe to učiniti. A administracija predsjednika Bidena nije poslala tenkove M1 Abrams i taktičke raketne sustave (ATACMS) Ukrajini sve do ove jeseni, što je prekasno da bi utjecali na protuofenzivu pokrenutu u lipnju - objašnjava Max Boot, ugledni analitičar The Washington Posta, kojeg je Međunarodni institut za strateške studije nazvao jednim od vodećih svjetskih autoriteta za oružane sukobe. Biden se bojao Putinova gnjeva ako opskrbi Ukrajinu oružjem koje bi moglo pogoditi ruski teritorij. Ipak, pokazujući ispraznost svojih prijetnji, kada je ATACMS prvi put korišten prošlog mjeseca, Putin ih je umanjio, tvrdeći da oružje "ne može promijeniti situaciju na prvim crtama".
Mnogi će tvrditi da je, s neuspjehom ove protuofenzive, došlo vrijeme za sklapanje mirovnog dogovora s Kremljom. No malo je naznaka da je ruski diktator Vladimir Putin spreman napraviti ustupke i odustati od svog cilja gutanja Ukrajine. Ukrajinski vojni neuspjesi i slabljenje potpore Kijevu među republikancima u Kongresu, Putina samo potiču da ratuje dalje. A ratom umorni Ukrajinci nemaju drugog izbora nego nastaviti borbu, ako ne žele za vratom rusku čizmu.
„Sjedinjene Države imaju strateški imperativ: Ukrajinci nanose ogromne gubitke ruskim oružanim snagama što će Rusiju učiniti manjom prijetnjom njezinim susjedima iz NATO-a u godinama koje dolaze. Postoji i humanitarni imperativ: naoružavanjem Ukrajine spašavaju se nevini životi. Zapad posebno mora nastaviti osiguravati streljivo za protuzračnu obranu kako bi zaustavio zračne napade koje će Putin sigurno uskoro pojačati na ukrajinske gradove kako bi ih učinio nemogućim za život – napominje Boot.
Rusi će opet pokušati slomiti Ukrajinu tijekom zime, a Zapad mora spriječiti da se to dogodi i osigurati Zalužnome ono što je tražio. U članku za Economist on je tražio više bespilotnih letjelica za napade na ruske trupe, sustave elektroničkog ratovanja za obranu od ruskih bespilotnih letjelica, bolje protubaterijske radare, naprednu tehnologiju za razminiranje i više pomoći u obuci boraca.
Umirovljeni general-pukovnik Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi, naglasio je da Ukrajina uz borbene trakoplove F-16, još uvijek treba puno više dugometnog oružja posebice krstarećih projektila i ATACMS-a za ciljanje ruskih zračnih baza i logističkih središta na okupiranom Krimu. Čak i ako se ukrajinske kopnene snage prebace na mirniju obrambenu strategiju tijekom zime, Ukrajina može nastaviti uništavati ruske opskrbne linije i zapovjedna mjesta. Hodges podsjeća kako se svi ruski položaji u južnoj Ukrajini opskrbljuju s Krima, "pa ako ste u mogućnosti natjerati rusku mornaricu, zračne snage i logistiku da se presele, promijenit ćete cijelu računicu s ruske strane."
Analitičar The Washington Posta Max Boot ističe kako je Ukrajina već pokazala da može uspjeti s takvom asimetričnom taktikom. Svoju najveću pobjedu posljednjih mjeseci nije ostvarila na kopnu nego na moru, iako nema vlastitu mornaricu. Ukrajina je postigla ogroman uspjeh u korištenju bespilotnih letjelica i krstarećih projektila za napade na brodove, brodogradilišta i stožer ruske Crnomorske flote. Početkom listopada Crnomorska flota bila je prisiljena napustiti svoje povijesno sidrište u Sevastopolju na Krimu i preseliti se dalje na istok u luku Novorosijsk u Rusiji. Kao rezultat toga, Ukrajina je ponovno mogla isporučivati žito preko Crnog mora.
Nitko nije očekivao da bi Ukrajina mogla nastaviti izvoziti žito nakon što se Rusija ovog ljeta povukla iz sporazuma o žitu. Ali Ukrajina je pronašla način.
„Tako moramo zadržati vjeru da će Ukrajinci pronaći način da nastave braniti svoju zemlju i da postupno vraćaju okupirani teritorij. Ako Kongres nastavi financirati Ukrajinu i ako predsjednik Biden porazi svog vjerojatnog protukandidata, bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, 2024. (a oboje je u ovom trenutku neizvjesno), Putin će se suočiti s realnošću da ne može dobiti rat. Ali ako naša podrška Ukrajini oslabi, onda bi Putin mogao izaći kao pobjednik u svom agresivnom ratu - sa zastrašujućim posljedicama za cijeli svijet. Mnogi Amerikanci kažu da su sve umorniji od rata. Ali ne riskiramo ništa više od 0,65 posto federalnog proračuna da bismo podržali Ukrajinu. Ukrajinci riskiraju svoje živote. I oni su umorni, ali znaju da ne mogu odustati od borbe. Ne možemo ni mi – zaključio je ugledni analitičar The Washington Posta.
Na istom je tragu i Richard Kemp, umirovljeni časnik britanske vojske koji u analizi za The Telegraph poručuje Zapadu da omogući Ukrajini zračnu nadmoć, borbenu inženjeriju i topništvo koje joj je potrebno da promijeni stanje na bojnom polju jer „kako sada stvari stoje, samo Putin može izaći kao pobjednik”.