Kamo dalje rođače? Dva su pitanja nad Primorčevom kampanjom: vjeruje li HDZ u njegovu pobjedu? Drugo je još poraznije...

Prošlog tjedna napisao sam da se Dragan Primorac u svojoj kampanji mora paziti HDZ-ovaca. Što mu oni lošeg mogu napraviti – to ne može ni Milanović.

“Tražit ću izmjene zakona o obrani jer ovako više ne ide. Odnos između mene i predsjednika Republike Hrvatske i premijera dovodi u pitanje normalno funkcioniranje Oružanih snaga”, rekao je sredinom ovog tjedna ministar obrane Ivan Anušić. Dakle, vladajuća stranka namjerava ionako sitne ovlasti fikusa s Pantovčaka još više stisnuti, ograničiti. Neće od fikusa ni lista ostati. Što to znači u odnosu na Dragana Primorca?

Dva su moguća odgovora zašto to HDZ radi.

Pod A:

HDZ ne vjeruje da Primorac može pobijediti u utrci za starog/novog predsjednika države, odnosno uvjereni su kako će to ponovo biti Zoran Milanović, pa mu već sada, prije negoli osvoji drugi mandat, vezuju ruke u jednom od rijetkih segmenata u kojem je njegova riječ nezaobilazna.

Ako su se u vladajućoj stranci predali i prije negoli je ozbiljna utrka i krenula, onda je to porazno za HDZ.

Primorac i Plenković

Duje Klaric/Cropix

Pod B:

HDZ vjeruje u Primorčevu pobjedu, ali nisu sigurni da se dolaskom na Pantovčak Primorac neće “odmetnuti” i voditi neku svoju politiku, neovisno od volje HDZ-a i Plenkovića.

Dok tako zbunjujuće poruke stižu od vladajućih, Primorac ne odgovara na uobičajeno primitivne điha-điha Milanovićeve provokacije, već se trudi slati pomirbene, staložene poruke (sjećate se one SDP-ove poruke iz jedne od davnih kampanja – “Staloženo, za dobrobit Hrvatske”; te su izbore staloženo izgubili...) i onda mu se u toj staloženosti dogodi izjava o porezu na nekretnine kao “domoljubnom doprinosu”. Ajme. Je, istina je, pravi građanin neke zemlje, ako hoćete i domoljub, jest onaj koji plaća poreze, poštuje sve zakone jedne zemlje, i poštuje i čuva prirodu (okoliš) u kojem živi. I točka, busanje u prsa i urlanje o Hrvatskoj ne znače ništa. Pretpostavljam da je u tom smislu išla i ova Primorčeva izjava, jer iz poreza se gradi sve što vidimo oko sebe, i vrtići, i škole, i bolnice, i ceste, ali... ispalo je sasvim obratno, kao da se Primorac zafrkava s građanima kojima je sadašnja vlast isplanirala iza zatvorenih vrata (evo već više od tjedan dana ne objavljuju nikakav detalj porezne reforme, a obećali su da hoće) još jedan namet. Baš gaf.

Dakle, dok Milanović uobičajeno riga vatru, Primorac smiruje strasti, Marija Selak Raspudić neokrznuto prolazi kroz kampanju i ima vrlo odmjerene istupe. S pravom se i izruguje svađi oko toga tko se voza helikopterima, tko gliserima, a tko pliva do Brača. Dospjela je čak i Štulića citirati, znate ono: “Kamo dalje, rođače, blindirani helikopteri vozili te na četiri strane, zbilja si bio dosljedan, kamo dalje, rođače, iz pijeska vire krunisane glave...” Ostali? U ponedjeljak će Možemo u utrku ubaciti Ivanu Kekin, Domovinski pokret kao ozbiljna politička činjenica više ni ne postoji, i to bi bilo to.

Kamo dalje, rođače? A vidjet ćemo za četiri mjeseca...

Džoni Štulić na koncertu održanom 1989. na splitskim Bačvicama

Matko Biljak