Da je rimski car znao kakav će živahni pješački promet teći kroz njegovu palaču, potrudio bi se sagraditi veću. Trebalo bi za turiste sve ovo ponovno napraviti na drugom mjestu i najmanje dvostruko proširiti stare dalmatinske kalete, pomislio sam subotu ujutro, zaustavljen na začelju grupe od tridesetak Nijemaca treće životne dobi. Drhtavim koracima sporo su se vukli tijesnim prolazom zapadno od Zlatnih vrata, a kada su još i zastali jer im je vodič morao pokazati nekakav osobito vrijedan primjer naše graditeljske baštine, namjerio sam se okrenuti i poći alternativnim pravcem ulicu niže.
Ali, samo što sam se okrenuo, put mi je otraga prepriječila druga grupa staraca, ovoga puta Francuza. Sam sam sebi izgledao kao mister Bean, kad u onome skeču zaglavi na hotelskim stepen...