Ne znam kad ste se zadnji put – šetajući splitskom gradskom lukom – ošervali na nestanak iz vidokruga jednog detalja koji po gabaritima baš i nije bio nekakva sitnica već, naprotiv, stvar koju ste lako mogli vidjeti sa svakim korakom uzduž rive i u svakom trenutku. Osobito noću, po mraku, što vam – dakako - može na prvi pogled izgledati prilično čudnim. A ipak nije, jer se tu uistinu radi o nečemu što se po mrklini uočava bolje i lakše nego usred bijela dana – dakle o svjetioniku.
I, eto, njega, onog zelenoga svjetionika na glavi splitskog lukobrana, na Đigi, više nema tamo gdje je - kako se činilo generacijama Splićana - stajao oduvijek i svojim feralom pokazivao put brodovima u prolazu. Ako niste uočili dosad, sad pogledajte – zaista je nestao! Kao da mu...
I, eto, njega, onog zelenoga svjetionika na glavi splitskog lukobrana, na Đigi, više nema tamo gdje je - kako se činilo generacijama Splićana - stajao oduvijek i svojim feralom pokazivao put brodovima u prolazu. Ako niste uočili dosad, sad pogledajte – zaista je nestao! Kao da mu...