Bracanović Vesna, Budrović Luči, Bujas Tonka, Buzolić Vesna, Fio Đana, Gilve Panajoti, Hure Borka, Kovačević Vinka, Kovačić Eugenija, Lučić Frankica, Matković Luči, Miličić Margita, Pavišić Željko, Perić Slavica, Štambuk Stanislav, Vučetić Marko, Zaninović Marija i Zoranić Katica znaju se cijeli život. Dijelili su školske klupe, no za razliku od većine generacija, hvarska generacija koja je maturirala 1974. godine od tada se nije prestala družiti.
Često se okupe, preko zime održavaju predavanja i radionice u knjižnici, a svake godine otputuju negdje svi skupa. Nikada ne odlaze izvan Hrvatske jer kažu da ima toliko toga za vidjeti kod nas.
Marija Zaninović na početku je pozdravila profesore i prijatelje. Spomenuli su preminule profesore i jedinu preminulu učenicu iz razreda – Marušić Katicu. Preminulima je odana počast minutom šutnje, a potom su profesori preuzeli katedru.
"Nije onako kako je, nego onako kako se osoba osjeća", između ostalog, rekao je profesor, doktor Milorad Vukanović, nakon čega ih je prozvao kao i prije 50 godina.
Zatim je profesor Ante Lončar pročitao govor razrednice Zoje Vojnović. S profesoricom su se čuli i preko videopoziva te su se svi digitalno izgrlili. Nakon toga su prepričavali doživljaje iz školskih dana. Dugo su se zadržali na osvajanju rukometne medalje u Splitu.
Mladenačka zanesenost ispunjavala je učionicu dok su školski kolege ponovno proživljavali najmilije događaje, a okupljanje u školi završeno je kratkim govorom Marije Zaninović u kojem je rekla da je privilegija doživjeti 50 godina mature i ići u školu na mjestu kao što je Hvar. Potom su se cjeloživotni prijatelji uputili na večeru kako bi stvorili uspomene koje će prepričavati na idućoj obljetnici mature.
