Ne dopustite da vas zavara prvi dojam o Frani Pašaliću, jednom od najuspješnijih dalmatinskih poduzetnika! A može vas zavarati sve ili gotovo sve. Svojim korijenima Frane nije nimalo vezan za Šibenik, ali kao da je bio inspiracija Arsenu Dediću za pjesmu „Šibenska nevista“, u kojoj za svoje sugrađane kaže da su „malo grezi, ali dobre ćudi!“
Na trenutke je grez i Pašalić, uz napomenu da je svoje golubinje srce posve otkrio tek kad je deložiranoj Rogozničanki, 90-godišnjoj Karmeli spremno uskočio riječima: „Bako, ne brinite! Ustupit ću vam svoj apartman!“ Zavarat će vas i prezime Pašalić, koje vas vodi u hercegovačku Šuicu, a Frane je zapravo rođen na majčinu Braču.
Kao čovjek se, pak, formirao u Sarajevu, pa one koji rado prebrojavaju krvna zrnca zbunjuje podatak da je dalmatinski Hercegovac nekoliko godina bio sponzor košarkašima sarajevske Bosne. Međutim, nema dvojbe oko tvrdnje da je nekadašnji njemački „pečalbar“ jedan od najuspješnijih dalmatinskih (pa i hrvatskih!) gospodarstvenika.
Njegova marina Frapa u Rogoznici petnaest godina uzastopce je proglašavana najboljim hrvatskim nautičkim središtem. Na proljeće će otvoriti i marinu u Dubrovniku, no Pašalić tek sprema i najavljuje svoj najveći poduzetnički pothvat ili novo turističko čudo. Točnije Frapa resort Medine, odnosno investiciju tešku više od 150 milijuna eura.
- Prve pripremne radnje oko tog ulaganja obavljao sam u potpunoj medijskoj tišini. Tijekom minulih desetak godina otkupio sam sto tisuća četvornih metara prostora iza svoje marine Frapa. Da sam to dao na velika zvona, bilo bi itekako kontraproduktivno. Jer, čim se malo probila informacija o mom projektu, počeli su se javljati i rođaci vlasnika zemlje iz Australije, Amerike, svi „mrtvi i živi“. A u pregovorima oko prodaje terena prednjačile su žene. Suprotno starom običaju Dalmatinaca da muškoj djeci ostavljaju zemlju, a kćerkama samo dotu – počeo je na ležeran način Frane Pašalić.
Ta ležernost, dakako, nije nimalo u skladu s težinom investicije. Ne samo sa spomenutim milijunima eura i preprekama koje je još vrebaju do dobivanja konačnog rješavanja svih „papira“.
Pohvala Vladi
- Ne želim kriti podatak da je investicija proglašena „projektom od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku“, makar je još uvijek na razini UPU idejnog projekta. U tom smislu pohvalio bih i ministre u aktualnoj Plenkovićevoj Vladi. U tri navrata sastali smo se, moj tim i ja s predstavnicima deset resornih ministarstava kako bismo uskladili stavove i kriterije. Da investicija ne zapne na nekoj banalnosti ili nedovoljnoj koordinaciji. I ovim putem zahvaljujem odgovornim ljudima u hrvatskoj vladi. Prepoznali su projekt te iskazali spremnost na suradnju u pripremi gradnje – hvalio je, suprotno svom običaju, Pašalić ljude iz resornih ministarstava.
Planirani resort dobio je naziv po predjelu Medine u tom dijelu Rogoznice, blizu atraktivnog Zmajeva jezera. Frane potencira priču o podjeli tog hotelsko-turističkog kompleksa u dvije zone.
- U prvoj je zoni visokokategorni hotel s 330 postelja, popraćen raznolikim sadržajima koji privlače suvremenog turista. Restoran, noćni klub, estetska kirurgija, wellness sa značajkama zdravstvenog turizma, nova plaža, otvoreni i zatvoreni bazen, sportski tereni za tenis, boćanje, odbojku… s temeljnim ciljem produžetka turističke sezone. U drugoj su zoni, pak, vile i apartmani kao svojevrsne depandanse sa 650 kreveta. U prvom je navratu bilo planirano 770 postelja, a onda smo logično posegnuli za redukcijom. Da ostavimo više prirodnog prostora. Podignut ćemo veliku zgradu za parking od 200 parkirališnih mjesta. S pivnicom u prizemlju te heliodromom na vrhu objekta. Znam da sve skupa znači i potrebu angažiranja većeg broja ugostiteljskih i inih djelatnika, kojih je u Dalmaciji sve manje. Zato je planirana i posebna zgrada s 40 apartmana, u kojoj bi smještaj našlo 80 radnika. Bez tog se ne može, a nisam siguran ni da će tih 80 postelja biti dovoljno – precizno nam je objašnjavao naš sugovornik sve projekcije i potrebe budućeg resorta.
Frane Pašalić je silno uvjeren da projekti poput Resorta Medine trebaju biti formula za željeni razvoj visokokomercijalnog turizma na hrvatskoj obali Jadrana. Da je to način privlačenja gostiju s osjetno dubljim džepom od aktualnog prosječnog stranog turista.
- Sezona se može produžiti jedino ako gostu ponudiš silnu raznovrsnost sadržaja. Ja sam zapravo siguran da se moj željeni resor apsolutno uklapa u svjetske turističke trendove. To je i djelotvoran način borbe protiv zahuktalog procesa privatne apartmanizacije. Nemam ja ništa protiv privatnog smještaja, ali samo ako ga tretiramo kao dodatnu infrastrukturu nekom turističkom središtu. U sadašnjim (zakonskim) okolnostima privatni iznajmljivači predstavljaju nelojalnu konkurenciju hotelijerima. S plaćenim paušalom od cca 600 kuna po krevetu, privatni smještaj daje vrlo malo za relativno veliki profit. A mi smo hotelijeri opterećeni svime i svačime. Vođenjem knjiga, plaćanjem PDV-a… - decidiran je Pašalić.
Ako smo dobro shvatili Pašalića, otpor pretjeranoj apartmanizaciji je istodobno i svojevrsna borba protiv sive ekonomije. Ilegalnih djelatnosti na koje je naš sugovornik posebno alergičan.
Svjetski trendovi
- Moramo pogledati istini u oči da je naša država dobrim dijelom zona sive ekonomije. Da je posebice turizam dosad bio gotovo idealna šansa za zaradom na nezakonit način. Ne trebamo pratiti svjetske trendove samo u turizmu, već i u gospodarstvu uopće. Sve manje je, nažalost, vremena da uhvatimo „pravi“ korak. Stalno govorimo o potrebi zakonskih i inih promjena, bržem odlučivanju. To je na razini lijepih želja. A zapravo ne shvaćamo kako preduvjet za tako nešto mora biti naše osobno mijenjanje. Nema radikalnih promjena bez vlastitog zaokreta. Moramo se, jednostavno rečeno, okrenuti stručnim, odvažnim, radišnim i odgovornim ljudima. Praksa je dosad bila suprotnog predznaka. U Hrvatskoj su niz godina na važnim funkcijama pojedinci koji nemaju iskustva ni u javnom ni privatnom sektoru. Bilo je i ministara kojima je to bilo prvo radno mjesto! Nije teško naslutiti posljedice kad takvi donose ključne gospodarske odluke. Svojim neiskustvom i neznanjem izravno kreiraju gospodarsku sliku – glasno grinta Frane Pašalić.
Naš sugovornik je dobar (ne)primjer u želji za promjenama pronašao upravo u vlastitom hodu po mukama oko nove, više nego važne investicije.
- Teško je trpjeti laike i neznalice u izradi GUP-a. Kad o bitnim stvarima odlučuju ljudi koji se ne razumiju u hotelijerstvo i turizam. Oni su, primjerice, propisali da hotel ne smije biti viši od 12 metara, a kod mene je samo recepcija visoka šest metara! Radi komotnog ulaza i prvog dojma. Vjerovali ili ne, u pripremi projekta Medine potrošio sam ni manje ni više nego sedam godina da bi prostorne „stručnjake“ uvjerio da visinu planiranog hotela promijene s 12 na 24 metra – otkrio nam je Frane apsurdnu urbanističku pikanteriju.
Marina u Dubrovniku
U sjećanju potpisnika ovih redova još živi crtica sa sjednice Općinskog vijeća općine Primošten 1993. godine, dio koje je u tom trenutku bila i Rogoznica. Skupa koji je, razočaran administracijskim zapinjanjem nogu oko gradnje marina Frapa, Frane Pašalić prekinuo na prilično oštar način „Prestanite me zajebavati! Ili kažite 'da' ili se vraćam u Njemačku!“
Konačna pozitivna odluka bila je i svjevrsno honoriranje Pašalićeve poslovne hrabrosti. U trenutku kad je trećina Hrvatske bila okupirana, a Šibenska županija stenjala pod teretom opće i zračne opasnosti, Pašalić je krenuo u investiciju! No, prije novog, dosad najvećeg ulaganja u Rogoznici, dalmatinskog Hercegovca čeka završetak još jedne nove marine.
- Moja marina u Dubrovniku bit će jedna od najmodernijih na Sredozemlju. To je zahtjevan projekt s 220 vezova, koji nema ni 20 kvadratnih metara kopna. Izgrađeni su betonski piloti sa čvrstim platoom i pontonima. Cijela marina je natkrivena sjenilima protiv sunca. U dubrovačku Frapa marinu uloženo je 10 milijuna eura. S nadom da će na proljeće, konačno, biti otvorena – pojasnio je Frane.
Naravno, logično je pitanje otkud toliko upornosti, snage i poslovnosti u čovjeku koji će dogodine proslaviti 70 rođendan!? Pogotovo stoga što podsjeća na genijalnu izjavu Arsena Dedića, koji je svoje rano dizanje iz kreveta objašnjavao „da je u radnom odnosu sa samim sobom“!
- Lako je meni za planiranje, guranje i zatvaranje investicija! Meni je veći problem stalna donkihotska borba protiv vjetrenjača ili s hrvatskim „mudracima“. A da borba s vjetrenjačama ne bude samo virtualna, odlučio sam ulagati u izgradnju vjetrenjača za proizvodnju struje u Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini. U Dalmaciji ću proizvoditi 100 megavata, a u susjedstvu gotovo triput više – efektno je završio Pašalić. Lokacijske dozvole su u tijeku.
„Žuti“ i konzul
Dalmatinski novinari su prvi put sreli Franu Pašalića kad se splitska Jugoplastika u Münchenu okrunila prvom titulom košarkaškog prvaka Europe. O svom je trošku tom prilikom ugostio više od stotine igrača, trenera, navijača i novinara. I umjesto pohvale dobio prijekor od jugoslavenskog konzulata!
- Nazvao me konzul s pitanjem: „Zašto i mene niste pozvali na večeru!?“ Odgovorio sam mu spremno: „A zašto me u dvadesetak godina mog uspješnog biznisa u Münchenu kao Hrvata nikad niste pozvali na primanje u konzulat!?“
Kranjčar se osladio svima
U jednom trenutku rogoznički poduzetnik htio je kupiti i Hajduk, no zaustavio se na tome da pomogne „bijelima“ oko transfera Nike Kranjčara.
- Uložio sam milijun i po eura da otkupim Kranjčarov ugovor od Dinama. Nisam pritom, vjerujte mi, mislio na zaradu, već da pomognem Hajduku i Niki, koji je bio u nemilosti u Maksimiru. Hajduk je besplatno dobio odličnog igrača, a na kraju smo svi zaradili. I Hajduk, Kranjčar, Štimac i ja – otkriva Pašalić.
Sarajevo, ljubavi moja!
Frane Pašalić nikad ne zaboravlja svoje sarajevske godine. Kao da se srodio s Montenovom pjesmom „Sarajevo, ljubavi moja“. Za vrijeme Europskog prvenstva u košarci, u doba kad su se neviđenom brzinom zbrajala krvna zrnca, on je u Münchenu pozvao na večeru svoju sarajevsku raju: košarkaškog suca Gorana Radonjića, trenera Svetislava Pešića, košarkaša Samira Bilalovića…