Ministarstvo državne imovine raspisalo je natječaj za najam bivšeg turističko-ugostiteljskog objekta koji je do početka devedesetih bio u vlasništvu srpske tvrtke “Cental” iz Zemuna. Taj natječaj za najam ili prodaju jedne derutne zgrade nasred rogozničke rive razotkrio je nešto što mnogi nisu željeli: našu potpunu indiferentnost prema sudbini nesretnih ljudi, odnosno zaboravljenih hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata. Za većinu su oni gotovo pa nevidljivi, a njihova pojava samo dodatno uznemiruje, izaziva grižnju savjesti zbog nečinjenja, zbog zaboravljene humanosti.
Za javni krik i ovaj put pobrinuli su se mediji, točnije Slobodna Dalmacija, i jedna simpatična Facebook stranica lokalnog sadržaja, “Đirada po Rogoznici”, koja je uporno danima pozivala na skup potpore za branitelja Marijana Zlateca. I okupilo se tako u nedjelju stotinjak ljudi koji su poslali oštru poruku Ministarstvu državne imovine, Ministarstvu branitelja, lokalnim i županijskim vlastima, braniteljskim udrugama, a poruka je glasila: Nećemo dopustiti izbacivanje na ulicu bolesnog hrvatskog branitelja. Kada se Marijanu Zlatecu osigura nužni smještaj, gospoda iz Ministarstva zgradu mogu rentati ili prodati. Ovo nije borba za povlastice i status, ovdje se radi o velikom humanitarnom problemu - poručeno je sa skupa.
Produžena ruka politike
Okupilo ih se dosta, ali nije bilo Marijana Zlateca, on nije imao snage doći među okupljene, sram ga je, kažu njegovi suborci, vlastite nemoći. Nije se znao “snaći”, nema rodbine, nema nikoga važnog iza sebe, pa ga sada u lošem psihofizičkom stanju država za koju se borio jednim natječajem izbacuje na ulicu.
- Kako se čovjeka koji je prošao čitav rat, koji je bolestan i nema nikog svog, može izbaciti na ulicu - pita se Ivica Živković.
Hrvatski branitelj Ivan Jurko iz proslavljene 4. brigade HV-a ističe kako je s Marijanom Zlatecom prošao sva ratišta.
- Premalo nas je danas ovdje... Gdje su čelnici lokalnih braniteljskih i veteranskih udruga, gdje su predstavnici lokalne i županijske vlasti, gdje je njihova odgovornost i humanost? Na sreću, još nas ima živih i Marijan Zlatec neće završiti na ulici - rekao nam je Jurko.
Okupljeni, mahom branitelji, najviše su prozivali lokalne veteranske i braniteljske udruge. Po njima čelnici tih udruga samo su produžena ruka politike i, umjesto da skrbe o braniteljima, u službi su lokalnih političara. Još prošlog tjedna prozivani predsjednik rogozničkog ogranka braniteljske udruge UDVDR RH Ivica Goleš istaknuo je da je Marijan Zlatec njihov član, dragovoljac i veteran Domovinskog rata, a o njegovu teškom zdravstvenom stanju i stambenom problemu obavijestio je, rekao je Goleš, predsjednika njihove županijske organizacije Luku Petrinu i nadležne u Ministarstvu branitelja. Povratne informacije nismo dobili ni mi ni okupljeni članovi te braniteljske udruge.
- Za ovog branitelja zbog njegova zdravstvenog stanja trebalo se odavno pobrinuti. Očito i sadašnji čuvar države imovine raspolaže tom imovinom na isti način kao svrgnuti bivši ministar Goran Marić. Kako za ovakvu zgradu u centru Rogoznice početna cijana može biti tek nešto veća od 4000 kuna, a jamstvo 400 kuna. Nešto se ponovno mulja - rekao Čedo Živković, predsjednik općinskog SDP-a i hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata. Zanimljivo, bio je jedini lokalni političar na skupu potpore. Ne vole baš političari prosvjedne skupove, oni vole rezanje vrpci, vatromete i tako to...
Neuspjela licitacija
Skup je inače održan ispred zgrade za koju je Ministarstvo državne imovine raspisalo natječaj o najmu. Prije desetak dana organizirana je i neuspjela licitacija. Došlo je dvadesetak, možda i tridesetak zainteresiranih iz svih krajeva Hrvatske, ali u zgradu nisu mogli. Vrata nekog budućeg restorana ili motela čvrsto je zabarikadirao Marijan Zlatec, koji već više od desetljeća živi u tom neprikladnom i neuvjetnom prostoru. Bez vode i struje, dakle bez grijanja, bez tuša, iza zidova koji skrivaju prljavu i razrušenu unutrašnjost jedne zgradurine u kojoj neki vide mogućnost za dobru zaradu, a Marijan Zlatec tek nužni krov nad glavom, mjesto za bijeg u osamu.
- Kao hrvatskog branitelja i bivšeg donačelnika općine Rogoznica boli me nebriga općinskih čelnika za hrvatske branitelje. Godinama se bivši predsjednik udruge UDVDR RH pokojni Dinko Županović zalagao da se postavi spomen-ploča za četiri poginula hrvatska branitelja s područja Rogoznice. Nije bilo sluha. Pozivam ih da pomognu živima i da se uključe u rješavanje dvaju teških slučajeva na našem podučju. U prvom redu to se odnosi na Marijana Zlateca, koji je bio pripadnik 113. šibenske brigade i 4. gardijske, i Antu Ercegovića zvanog Žuti, koji je bio i ranjavan, a sada u Zečevu plaća podstanarstvo više od 2000 kuna. Ako se moglo pomoći jednom hrvatskom branitelju, može i ovoj dvojici. Ja znam da općina to može - bio je nemilosrdan prema lokalnim vlastodršcima Ante Županović.
Može pomoći bilo koji centar moći: Ministarstvo branitelja, Općina, Županija, braniteljske udruge, pojedinačno ili svi oni zajedno. Važno je da se pomogne. Sve da Ministarstvo državne imovine ne daje tu zgradu u najam, branitelj i dragovoljac Marijan Zlatec u toj ruševini više ne može živjeti, nije to život, već polako, ali sigurno nestajanje.