Čudo u Kistanjama, općina asfaltirala cestu, čelnici vrište zbog uspornika: ‘Ovo je debilizam! Šta se sad dereš?!‘

Ovo je čisti debilizam! Vrišti donačelnik općine. Šta se sad dereš kad si do jučer šutio!? Uzvraća mu načelnik.

U Kistanjama smo. Razlog je smiješan. Asfalitirala Općina cestu pa na niti 350 metara puta stavila čak sedam uspornika. Ležećih policajaca, s pripadajućom fiksnom signalizacijom.

I zato donačelnik vrišti da je to čisti debilizam, dok mu kolegi načelniku nije jasno što se donačelnik sada ima derati kad je do jučer šutio.

- I na otvaranju ceste je bio, ni riječi nije rekao - kaže nam načelnik Goran Reljić.

No, prije nego nastavimo s izjavama, a jedva čekamo, idemo do ceste. Nerazvrstane. Zato i jest pripala Općini, da je ona obnavlja, ulaže u nju i krpa rupe po kojima je svim Kistanjcima bila poznata.

Nije daleko od središta mjesta, dapače, tu je, centru odmah za leđima. Asfalt se crni. Nov je. Mami. Ima i jedna ćoša. Taman za divljake da pokažu što znaju.

Brojimo uspornike. Stvarno ih je sedam. Sedam plastičnih otoka. Metar širokih.

Za pare bačene na uspornike, tvrdi donačelnik, mogla se napraviti šira cesta, ili barem nogostup

Privatni album

Ne lažu ljudi. Ispričavamo se što im nismo vjerovali. Jer, tko bi povjerovao da postoji cesta sa sedam uspornika na niti 350 metara. Trčeći ćeš prije stići nego vožnjom. Samo kad bi imao kuda trčati. Jer, cesta je uska, jedva za jedan automobil. Za pješake nije predviđena. Nit‘ kolnika, nit‘ pločnika. Al‘ zato ne manjka ležećih policajaca.

- Politika "tri koraka naprijed, dva nazad", kod nas u Kistanjama provodi se u kontinuitetu. I koliko god da čovjek želi biti razborit, ne ide pa ne ide - počinje donačelnik Roko Antić svoju priču.

Zanima ga, kaže, kako će projektant objasniti činjenicu da je na 350 metara pristupne ceste, široke samo tri metra i bez nogostupa, postavio sedam ovakvih uspornika.

- Ovo vidim kao tešku diverziju, samo se kreten ovoga mogao dosjetiti - ne bira riječi donačelnik.

Čudimo se. Zar i on nije dio vlasti? Kako je moguće da je Općina naručila ovakvu cestu, a da on o tome nije imao pojma?

- Naravno da sam znao da se radi cesta, mi smo i tražili da se obnovi jer je bila puna rupa i praktično neupotrebljiva, ali tko je mogao i zamisliti da će od svega ovo ispasti. Pa mogli su barem one bijele trakice kao uspornike staviti, a ne ovo. Da sam imao uvid u projekt, naravno da bih pokušao spriječiti ovu bedastoću - objašnjava Antić.

Tvrdi kako su se vozači već domislili kako zeznuti projektanta pa uspornike obilaze preko pijeska nasutog uz cestu te tako lome i novi asfalt.

- Razumijem potrebu usporenja brzine kretanja i stalno se za to zalažem. Razumno bi bilo da su predvidjeli dva, tri kod zavoja, ali ovo je potpuno besmisleno. Ako se većina stanara naselja složi, uklonit ćemo većinu uspornika, jer je ovo čisti debilizam - ljutito najavljuje donačelnik.

I pokazuje u smjeru osnovne škole gdje uspornika nema.

- Tamo, kažu, ne mogu biti postavljeni jer je riječ o državnoj cesti, a baš tamo se stradava i vozi kao po grobničkoj pisti - napominje Antić.

Njegov šef smiruje strasti. Jesu, obojica su na vlasti, nisu jedan drugome mrski, u Kistanjama Reljićev SDSS i Antićevi Janjevci grade suživot za primjer drugima, i bilo bi lijepo da tako i ostane.

Brojimo uspornike. Stvarno ih je sedam. Sedam plastičnih otoka. Metar širokih

Privatni album

- Bio sam nekoliko dana na putu pa sam tek po povratku shvatio da je nastao problem s ovom cestom - pravda se Reljić.

Nisu mu pri ruci bili točni podaci, ali se složio s našom informacijom da je rekonstrukcija cestice Općinu stajala oko 400 tisuća kuna, pri čemu je na uspornike otišlo više od 80 tisuća. A to za općinu siromašnu poput kistanjske ni u eurima nije malo.

- Uspjeli smo nešto povući iz državnog proračuna, inače bismo sami teško ovo mogli napraviti - dodaje načelnik.

A to što su napravili, prema Antićevim riječima, bolje da nisu. Za pare bačene na uspornike, tvrdi donačelnik, mogla se napraviti šira cesta, ili barem nogostup, da djeca ne moraju okolo, kroz šikaru, do svojih kuća gaziti, kao što sada čine.

- Čudi me malo on, nije mi jasno zašto je tako žestok kad je cijelo vrijeme bio s nama, na svim sastancima. I na otvaranju ceste je bio, i nikad ništa nije prigovorio - veli Reljić.

No, rekosmo, nije mu do kavge. A opet...

- Što sad da radim - nemoćno se pita.

- Možda da smanjite broj uspornika? Ili da ih zamijenite nekim manje izbočenim varijantama? - odgovara novinar, kad već nema nikoga drugog.

- Možda, možda, dobro govorite, nešto ćemo sigurno napraviti, moramo, moramo - zaključuje načelnik.