'Lakši je život s dvi penzije': za ovo mjesto kod Drniša kažu da je 'selo starih momaka'; Provjerili smo točnost tvrdnje, mještani imaju svakakve teorije...

"Sinoć san se vratija iz Kljaka
suvog njega, mokrih opanaka."

Trpka poezija Dalmatinske zagore, premda zvuči satirično, zapravo sažima sav (samački) očaj tamošnjega muškog življa; ili je tako barem bilo donedavno...

Naime Kljaci, to pitoreskno mjestašce u njedrima općine Ružići kojoj je najbliži grad Drniš, dugo je godina bilo na glasu kao selo bez djevojaka, u kojemu je staromomački status nekakav "mainstream".

 

 

Je li to još uvijek tako, krenuli smo se uvjeriti jednog ljetnog prijepodneva. Već prizor koji se na cesti ukaže iza natpisa "Kljaci" rječit je: gola ledina i jedna napuštena kuća obrasla u travu kao da je u, božeprosti, Černobilu, a ne u župi svetog Ilije.

Do centra Kljaka ima oko dva kilometra; tamo se nalazi Vatrogasni dom, dućan mješovite robe i gostionica "Jezero". Na štekatu u ljetnoj omarini sjedi šačica zlovoljne muške svjetine, a pred dućanom jedan, hm, samac. Djeluje utučeno, ispod nogu mu ruksak, a u ruci limenka piva. Lice mu je znojno i neveselo...

'Ne valja žensko...'

– E, nisam vam ja samac, a nisam ni žalostan; samo sam umoran jer sam sad stigao autobusom, a ovo pijem pivo da se malo osvježim; čeka me pješačenje do kuće. Živim na devet kilometara odavde, u Vinovu Donjem – govori nam Ivan Mrše (51), u sretnom braku već 23 godine, s troje ženske djece i jednim muškim potomkom, te unučićem.

– Nisam vam ja kandidat za tu priču, ali nisam ni iz Kljaka, ako ćemo bit precizni – razložno ukazuje Mrše između dva gutljaja piva.

 

 

Uto prema nama hrli iz gostionice "Jezero" donačelnik općine Ružić Dalibor Durdov.

– Izvolte, izvolte – srdačno nam nudi da sjednemo s njim.

Durdov je iskusan diplomat, a i sam kao oženjen čovjek i trostruki otac spašava demografsku sliku općine Ružić, koja uz Kljake broji još i naselja Ružić, Gradac, Otavice, Moseć, Umljanović, Čavoglave, Mirlović Polje i Baljke.

– Čujte, to za stare momke i je i nije istina. Sad je situacija u Kljacima, nažalost, takva da nema više ni starih momaka, samo šačica starih ljudi! Mnogi su naši neženje već umrli od starosti, neki su otišli živjeti u Split dok su bili u snazi. Dakle, veći je problem što je u selima sve manje ljudi općenito – trpko će Durdov.

 

 

Doista, u svjetlu činjenice da je i neženja sve manje jer ni stanovnika nema, čini se da je "stari momak" kategorija pred izumiranjem, slično kao i "dalmatinski galeb"...

U razgovor s donačelnikom općine uključuje se Ante Mikelić za susjednim stolom.

 

 

– Šta će kome žena? Ne valja žensko, jer da valja, i Bog bi je ima – Mikelić će. Do njega, navodnog (svojim izborom) samca, sjedi jedan samozatajni razvedenac. Na nosu mu metalizirane naočale, a pijucka kavu i sok; eh, što (bivša) žena napravi od ljudi...

'Oduvik prcovi'

– Kljaci su oduvik poznati po starim momcima, a Mirlović Polje po razvedencima. Eto me, ja san primjer – mračno će jedan iz potonjeg ešalona.

– Moran prikinit – opet se uključuje Mikelić.

– Kljačane su Ružićani oduvik zvali "prcovi". To ti dosta govori, razumiš? A nas Vlaje općenito su iza Drugog svjetskog rata puno moralno podigli Bračani. Oni su nas zvali "ljudi" jer smo bili dobri radnici. Dolazili su s Brača parobrodima kod Svetog Jurja u Sućurac, iskrcavali se pa put Zagore išli tražit radnu snagu. Sami za sebe bi znali reć "nismo mi ljudi, mi smo Bračani", jer su tako aludirali na nas, ka pouzdane ljude za rad – crticu o povijesti profila "Vlaj iz Kljaka" nam je prepričao samac upitnog statusa.
Riječ opet preuzima donačelnik Durdov.

– Statistika pada stanovništva je neumoljiva: iza Drugog svjetskog rata, 1948. godine, samo u Kljacima živjelo je 1172 ljudi, dok ih po popisu stanovništva iz 2011. godine ima 264. Vjerojatno se u međuvremenu brojka smanjila... Tužno je to i apsurdno da je u vrijeme kad su uvjeti života na selu bili neusporedivo teži, bez tekuće vode, struje i ceste, kudikamo više ljudi tu živjelo. Danas, kad smo nadomak civilizacije i uživamo sve njezine stečevine – od struje do interneta – ljudi bježe. Eto, ni neženja nema više kao nekad, mahom su tu stari ljudi – podvlači Durdov.

– Osnovnu školu Ivana Meštrovića u Gradcu, koja je danas područno odjeljenje Osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog iz Drniša, danas pohađa ukupno 87 učenika od prvog do osmog razreda. Prije Domovinskog rata ta je škola bila centralna škola s pet odjeljenja od prvog do četvrtog razreda (Otavice, Baljci, Kljaci, Čavoglave i Mirlović Polje). U vrijeme najveće demografske ekspanzije stanovništva (šezdesetih i sedamdesetih godina) školu je pohađalo i više od petsto učenika – domeće.

Ipak, nadu u bolje demografsko sutra budi činjenica da Općina Ružić novcem Europske unije upravo gradi novi dječji vrtić "Ježići" u Gradcu, vrijedan šest milijuna kuna.

– Čujte, djece ima, ali sve manje. I svi odlaze u Drniš, Šibenik, a najviše u Split kad nastavljaju školovanje, pa tamo i ostanu. Vrate se pod stare dane...

 

 

Upravo to učinio je bračni par Cvita i Paško Durdov iz Kljaka Gornjih. Šjor Paško je inače predsjednik KUD-a "Naši korijeni" iz župe svetog Ilije, jednoga od brojnih KUD-ova i zavičajnih društava u općini Ružić, kojih ima gotovo više negoli stanovnika! Naime, ukupna brojka žitelja općine sunovratila se na oko tisuću i pol ljudi danas u odnosu na podatke iz sredine prošlog stoljeća, kad je općinu nastanjivalo više od pet i pol tisuća ljudi! Ipak, društveni život postoji, KUD-ovi niču kao jedinice lokalne uprave...

 

 

Nicanje KUD-ova

– Na području naselja Kljaci djeluju tri kulturno-umjetničke skupine: KUD "Sveti Ilija" Kljaci, KUD "Naši korijeni" Kljaci, Mješovita pjevačka skupina "Župa Kljaci", a na području općine djeluje još i Etno udruga "Petrovo polje" sa sjedištem u Gradcu. Više-manje sva sela imaju i registrirane malonogometne klubove koji nastupaju povremeno, uglavnom na turnirima za vrijeme ljetne sezone. Neki su više, a neki manje aktivni. Tu je još i Lovačka udruga "Sokol" Ružić, koja broji stotinjak članova, zatim Udruga pčelara "Čikola" Ružić, Udruga "Buzov i prijatelji", Udruga branitelja pripadnika Samostalne satnije Mirlović Polje "Vukovi sa Svilaje", DVD Ružić i druge – s izvjesnom dozom ponosa navodi susretljivi Durdov.

Dok razgovaramo u jedinoj mjesnoj gostionici, u istu dolazi skupina bajkera veterana iz Austrije na osvježenje. Uljudno s "hello" pozdravljaju ostale (domaće) goste.

– Vidite, Kljaci su i sjecište međunarodnog turizma. Bajkeri vam, znate, ne vole autoput, on im je sterilan, monoton. Vole proć ovakvim cestama, vidit ljude, kokoš kad protrči – vragolasto namiguje donačelnik.

 

 

Za stolom do Austrijanaca u bajkerskim odijelima sjedi, pak, diplar Ante Perković (54), član KUD-a "Sveti Ilija". Suprotivo očekivanjima, i on je oženjen, a poezija koju dipli pokazuje da u Kljacima ipak ima (ili je barem nekoć bilo) erotske aktivnosti...

– Ja san moju milova i čuva dok joj nisan mišinu napuva. Sićat će se i kad bude stara kakvoga je imala bećara. Lipa li si, draga, u jaketi, duge kose a kratke pameti. Aj dosta ti je – blago nas od sebe tjera Perković, da može u miru nastaviti cijediti pivu...