Nažalost, nema napretka u stanju ljudskih prava ni u jednom području u Hrvatskoj. To je generalna ocjena koju je jučer pred novinarima, predstavljajući glavne naglaske iz godišnjeg izvješća o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj u 2022., iznijela pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
Pritužbe iz zdravstva
Romi su najdiskriminiranija etnička skupina u Hrvatskoj, isključeni su i marginalizirani, kronično je velik broj segregiranih razreda s romskom djecom. Diskriminirana skupina su i Srbi koji su, uz to i najčešća meta govora mržnje u Hrvatskoj, dok su treća diskriminirana skupina strani radnici kojima se ne daje dovoljno prilike naučiti hrvatski, niti ih se upoznaje s njihovim radnim pravima. Diskriminacija temeljem imovnog stanja problem je koji je, istaknula je pravobraniteljica, nedovoljno prepoznat. Ako se promatra broj pritužbi u 2022., najviše ih je iz područja zdravstva, socijalne zaštite, obnove od potresa. Šimonović Einwalter je istaknula da zaključke o stanju ljudskih prava njen ured ne temelji samo na pritužbama građana koji mu se obraćaju za pomoć, već i na podacima prikupljenim od širokog kruga aktera - javno-pravnih tijela vlasti, nevladinih udruga, poslodavaca, sindikata, vjerskih zajednica...
O pritužbama na području zdravstva, Jutarnji je list izvijestio u jučerašnjem broju, a Einwlater je pred novinarima naglasila kako je po smrtnosti od raka Hrvatska među najgorima u EU te da je broj smrtnih slučajeva koji su se mogli izbjeći prevencijom znatno iznad prosjeka EU. Posebno je apostrofirala način na koji zdravstveni sustav postupa prema pritužbama pacijenata. Taj sustav, ustvrdila je, mora osigurati da o pritužbama pacijenata odlučuju stručnjaci po jasno propisanim procedurama, a ako je došlo do pogrešaka, one se moraju istražiti objektivno i neovisno i utvrđeni propusti sankcionirati. U izvješću za prošlu godinu detaljno su obrađeni slučajevi Mirele Čavajde i Vladimira Matijanića u kojima su, kazala je, utvrđeni sistemski problemi hrvatskog zdravstva.
Zadovoljavanje forme
U godišnja izvješća o stanju ljudskih prava Šimović Einwalter je od 2021. uvela novo poglavlje nazvano pravo na dobro upravljanje. U njemu se analizira način na koji se institucije odnose prema građanima, a rezultati su poražavajući. Dio građana ne zna svoja prava ni kako ih ostvariti, a institucije ne primjenjuju načelo pomoći stranci i često prebacuju odgovornost na drugo tijelo. Građani često od institucija uopće ne dobiju traženi odgovor, ili ga dugo čekaju, ili dobiju pretjerano formalistički upravno-pravni odgovor u kojem se, umjesto objašnjenja kako ostvariti neko pravo, citiraju zakonski članci. Sve to utječe na to da građani ne ostvare svoja prava.
Navela je slučaj teško pokretne žene (94) koja živi na selu, a zbog birokratske rigidnosti i nemara ostala je bez covid-dodatka na koji je imala pravo. Policija joj je zbog promjene kućnog broja promijenila prebivalište. Iako desetljećima živi u istoj kući u kojoj joj mirovinski zavod isplaćuje mirovinu, taj isti zavod joj nije isplatio covid-dodatak pravdajući se da žena formalno na toj adresi nema prijavljeno prebivalište.
Savjetovanja su često svedena na puko zadovoljavanje forme, a više od polovine prijedloga u javnome savjetovanju nije dobilo odgovor, a usvojena ih je tek jedna petina. U 2022. je izvor problema građanima i dalje spora ili nepostojeća obnova nakon potresa. Smještaj u kontejnerima, koji je trebao biti hitni i krizni, pretvoren je u višegodišnji, zbog čega se stradali osjećaju zaboravljenima i dodatno gube povjerenje u institucije.
Navela je primjer obitelji sa sedmero djece u selu kraj Siska koja živi u kontejneru u dvorištu svoje kuće. U ožujku 2021. predali su zahtjev za obnovu, a u ožujku 2022. još nisu dobili ni rješenje o obnovi, a kamoli da je obnovljena.