Sjećate se možda one situacije od prije četiri godine kad je EU Parlament - dakle, ljudi čije plaće iznose više od šest tisuća eura mjesečno - za ozbiljno vijećao o tome smiju li veganske kobasice zadržati ovo ime ili bi proizvođače trebalo natjerati da ga promijene, jer bi se bezmesna kobasica mogla smatrati zavaravanjem potrošača?
Isto se odnosilo i na burgere, a čudi me da nisu raspravljali i o tome trebali li mijenjati ime i mlijeku za tijelo iz straha ga netko ne bi zamijenio za pravo mlijeko i ulio u kavu, piše Dora Koretić za Jutarnji list.
Istovremeno, recimo, niti Unija niti domaći zakonodavac nemaju problema s time da proizvođači u trgovinama najnormalnije potrošačima pod bakalar uvaljuju kolju i da to pritom nije nikakvo zavaravanje potrošača niti nepoštena praksa.
Ovdje prvenstveno mislim na proizvod "crni bakalar" kojeg u ponudi ima naprimjer Ledo, ali je dostupan i kroz Sparovu robnu marku, a koji s pravim bakalarom zapravo nema puno veze.
Potrošač to, naravno, teško može znati, osim ukoliko ne poznaje latinski ili je dovoljno znatiželjan pa da u tražilicu upiše latinski naziv crnog bakalara - pollachius virens - i onda malo istraži o kakvoj je točno ribi riječ.
Riječ je, zapravo, o ribi koja tehnički spada u porodicu bakalara, no zapravo je bliža kolji, ali je u Hrvatskoj posebnim Pravilnikom o trgovačkim nazivima proizvoda ribarstva dogovoreno da se za ovu ribu dozvoli trgovački naziv "crna kolja" ili "crni bakalar" pa tako, barem kad je u pitanju Ministarstvo poljoprivrede, nema razloga misliti da bi korištenje ovog naziva potrošače dovodilo u zabludu.
"Možemo vas također izvijestiti da su trgovački nazivi doneseni u suradnji sa znanstvenom zajednicom i sektorom ribarstva te da su razmotrene i prakse drugih država pa tako nalazimo da Italija i Španjolska također imaju nazive crni bakalar za navedenu vrstu", dodali su iz Ministarstva.
Odmah da se razumijemo - nemam ništa protiv crnog bakalara i često ga kupujem jer je doista ukusan, ali bi mi ipak bilo interesantno provjeriti koliko potrošača koji kupuju ovaj proizvod doista znaju da nije riječ o "pravom bakalaru"?
Naime, taj kojeg smatramo onim pravim predstavnikom vrste bakalara nosi latinski naziv "gadus morhua" i prevodi se kao atlantski bakalar, no hrvatski pravilnik naziv bakalar, uz prefiks koji bi trebao služiti kao diferencijacija od "pravog bakalara", dopušta još za cijeli niz riba, između ostaloga i za atlantsku kolju.
Tomislav Treer, profesor s Odsjeka za animalne znanosti pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu, pojašnjava kako postoji nekoliko načina na koji su nastali hrvatski nazivi dotad nepoznatih riba.
Neki su preuzeti od zatečenog romaniziranog stanovništva, drugo podrazumijeva davanje imena prema nekom obilježju ribe, a treće je pak davanje naziva prema poznatom srodniku, ali uz još neki pridjev, kao što je slučaj s crnim bakalarom.
"Prema znanstveno utemeljenom popisu riba FishBase, pollachius virens sistematski spade u veliki red Gadiformes i porodicu Gadidae odnosno bakalara. Stoga se možemo poslužiti i tim nazivom, no samo uz pridjev crni, kako bi se razlikovao od pravog bakalara, po kojem su ove sistematske skupine dobile ime. Slično je naprimjer i s redom šaranki, kojih je u svijetu preko četiri tisuće vrsta, no samo je jedna vrsta šaran po kojem je red dobio ime", kaže Treer te dodaje kako je navođenje naziva crni bakalar, uz obavezni latinski naziv prihvatljiv, ali da potrošače treba educirati što kupuju.
Tko bi tu edukaciju trebao raditi, nije jasno, ali je zanimljivo kako, iako se pollachius virens na tržištu može prodavati pod dva naziva, praktički ne pronalazim proizvod označen kao "crna kolja", nego isključivo "crni bakalar, što je i logično.
Kolja se po automatizmu smatra jeftinijom, a bakalar skupljom ribom pa je logično da su proizvođači posegnuli za nazivom koji im donosi veći profit.
A potrošači, ako ih baš zanima, neka u kupnju najbolje odlaze - s latinskim rječnikom, piše Dora Koretić za Jutarnji list.