Može li festival “Dalmatinska šansona” biti uspješan poslije odlaska nikad prežaljenog Arsena Dedića i ostavke jednog od njegovih utemeljitelja, skladatelja Dušana Šarca!? To je pitanje, koje, što kriti, dominira u šibenskim (i ne samo šibenskim!) glazbenim krugovima poslije 26. festivala i posebne konferencije za medije, koja, ruku na srce, svojim informacijama i novinama nije nikoga iznenadila, jer se o promjenama šuškalo danima, da ne kažemo tjednima.
Promjene na “Šansoni” neumitno su nas podsjetile na davnu, privatnu izjavu jednako neprežaljenog Zdenka Runjića, koji nam je na pitanje “Koji su temeljni ciljevi Splitskog festivala?” u prijateljskoj i glazbenoj ćakuli posegao za zaista specifičnom tezom, koja bi trebala biti i putokaz novom menadžmentu “Šansone”.
– Temeljni cilj festivala je lansirati nekoliko pjesama, kao potencijalne hitove ili evergreene. Želimo, također, dati ruku nekom splitskom pjevaču da se izvuče iz krize, te lansirati neka nova splitska, pa i dalmatinska imena – kazivao nam je pokojni Runjić.
Ako bismo Runjićevo pravilo primijenili na ovogodišnju “Šansonu”, onda bismo sa sigurnošću utvrdili kako je donijela nekog novog, svježeg šibenskog veterana Ivu Pattieru. Svejedno na Večeri novih skladbi ili onoj, posvećenoj preminulom velikanu Vici Vukovu, pa i, zašto prešutjeti, na nedavnom koncertu, održanom u povodu 101. obljetnice gradskog kupališta Jadrija.