Di je ono vrime sportske romantike, lokal-patriotizma i dječačkog zanosa

Privlačan ljetni sportski val zapljusnuo je minulih dana šibensko priobalje i otoke. Boduli sa Žirja, Kaprija, Prvića i Zlarina nadmetali su se u Šepurinama s Jadrijašima, koji pravo na sudjelovanje u „Bodulskim pripetavanjima“ polažu na činjenici da je Jadrija prije nasipanja uskog morskog prolaza bila otočić sv. Andrija. Nekoliko dana poslije upravo se na starom šibenskom gradskom kupalištu održavala „Jadrijada“. Preciznije, nadmetanje šibenskih mladića (i nešto starijih) u malom nogometu (između kabina), balotama, košarci... Lijepo je bilo vidjeti momke sa zelenim majicama i natpisom „Jadrijada“, a nešto ljepše i njihove djevojke, koje su, također, pohrlile na Jadriju. Obje više nego simpatične sportske priredbe izmamile su, međutim, neizbježno pitanje „Di je ono vrime!?“ U skladu s istoimenim Arsenovim stihovima „Di je ono vrime, di je onaj grad?“ S neizbježnim okusom nostalgije.

„Bodulska pripetavanja“ su se početkom milenija održavale svakog ljetnog vikenda, za razliku od ovog ljeta, kad su predviđena samo nadmetanja na Žirju i Prvić Šepurinama. Vaterpolski prijenosi iz Pariza (ne)izravno su nas podsjetili na dane, kad su u nadmetanju šibenskih bodula, njihovih prijatelja i gostiju otočne kapice odijevali ondašnji reprezentativci Perica Bukić, Ratko Štritof, (pokojni) Renato Vrbičić, Dalibor Perčinić… Kad su guštali u utakmicama, koje su se igrale, kako bi zapjevao šibenski glazbeni veteran Ivo Pattiera, „ Od vale do vale“.

Na Arsenove stihove izravno je asocirao 90-godišnji šibenski sportski rekreativac Boško Mandić, zvani Miller bez kojega su bile nezamislive utakmice na male branke između kabina, a koji je sa zanimanje pratio nedavno nadmetanje mladih i nešto starijih Šibenčana na Jadriji. Baš kao što su nekad između kabina igrali poznati Šibenčani: kroničar Ivo Livaković, liječnici Borko Zaninović i Marko Konjevoda, pa i, makar njegovo ime ne budi lijepe uspomene, kasniji vođa pobunjenih Srba doktor Jovan Rašković.

Daleko od rekreacije, a bliže ozbiljnom sportskom nadmetanju bili su davni jadrijski turniri malog nogometa, na kojima su se šibenski prijatelji baluna prvi put suočili s nesvakidašnjim talentima kao što su bili Petar Nadoveza, poznat i kao „splitski Pele“, (kasniji Dinamov reprezentativac) Krasnodar Rora… Uz budno oko šjor Stojana Milete, „šibenskog Luke Kaliterne“.

- Šjor Stojo je pomno pratio jadrijske turnire, zapisivao imena nadarenih dječaka, te tako radio dopunsku selekciju mlađih kategorija na Šubićevcu – oglasio se stari Funcut Zoran Belamarić – Mingela.

Kako zbivanja na malonogometnim turnirima i dodatnu Stojinu selekciju spojiti s aktualnim navadama šibenskih dječaka i njihovih roditelja, te nogometnih menadžera, koji tinejdžere u ranoj dobi vezuju ugovorima!? Ugovorima, koji nerijetko usmjeravaju dječake i mladiće prema neprohodnim sportskim stazama. Na način, na koji gube svi. I mladi nogometaši, i njihovi roditelji, i šibenski nogometni prvoligaš. Kao što se, primjerice, pomalo izgubio nadareni juniorski reprezentativac Niko Rak. U trenutku, dok mu matični Šibenik prosto vapi za veznim igračima, njegova statistika govori da je prošle sezone za turski Konyaspor odigrao četiri utakmice s „nulama“ u rubrikama, koje svjedoče o golovima i ostalim vrijednim podacima.

Zbog potonje istine valja još jednom ponoviti Arsenove stihove „Di je ono vrime!?“ Vrijeme sportske romantike, lokal-patriotizma i dječačkog zanosa.