Poslije višegodišnje „rupe“, Šibenik u zadnje vrijeme konačno nudi nacionalnim selekcijama mlade košarkašice koje ne služe samo za nošenje opreme i grijanje klupe. Jedna od njih je kadetkinja Mia Vukšić, koja će u proljeće napuniti 16 godina, a već je nekoliko sezona na listama hrvatskih reprezentativki. Zbog ozljede je propustila natjecanje U-14 reprezentacija, ali je zato bila sudionica najvećeg prošloljetnog uspjeha hrvatskih mlađih selekcija, osvojivši u Udinama peto mjesto na kadetskome, U-16 prvenstvu Europe. U Italiji je imala skromnu minutažu, ali se zato iskazala prije par tjedana, na turniru u njemačkome Wolfenbüttelu, gdje je Hrvatska osvojila drugo mjesto. U ulozi "šeste igračice", prve zamjene, imala je učinak od prosječnih deset poena po utakmici. Od njezina šuta su najviše stradale vršnjakinje Litve.
Prve košarkaške treninge je Mia imala prije pet godina, dok je klub nosio ime Jolly JBS-a, i to uz "mentorstvo" bivšeg hrvatskog izbornika Željka Ciglara. Poslije ju je učio Dragan Ognjenović, a još i danas joj, dok je na treninzima i utakmicama kadetkinja Šibenika, znanje prenosi Ivo Križanac. Za njezinu ljubav prema košarci, pak, kriva je – ulica!
– Kuća mi je isprid igrališta. Momci su tu basketali, pa mi je stalno u ušima bija zvuk udaranja lopte i koševa. Tako sam se najprije okušala na tom igralištu, na Vidicima. Sve je bilo muško društvo, s kojima sam puno više nego s curama. Drago mi je bacit i koju partiju na nogomet – kaže Mia, jedna od rijetkih mladih osoba koje još drže do druženja i igara na uličnim igralištima!
Nisu joj, od sporta, samo košarka i nogomet u glavi. Ima toga još...
– Liti je neizbježan picigin s ekipom, pa i odbojka na pijesku se često odigra. Ma, samo da je neka igra s loptom! Prvi sport koji sam trenirala je bilo plivanje, i to više od tri godine. Nije me privlačilo. Više volin kolektivne sportove, čak i vaterpolo, kojega je brat trenira. Doduše, boks mi je bija velika želja. Nikad ga nisan uspila trenirat, al ga ludo pratin. Kad sam u prilici, volin pogledat i američki nogomet. Uz sve to, obožavan i muziku. Nema života bez nje.
– Ima toga još. Volin trčati, pobići u kontru, igrati jedan na jedan, na neki, šta jednostavniji način nadigrati suparnike.
Zbog tolike ljubavi prema lopti, "pate" li u njezinoj igri neki drugi segmenti košarke, poput obrane? Ima li volje za naporne treninge i vježbe bez lopte?!
– Svjesna sam da bez rada nema ništa. Bitno je da guštaš u onome šta radiš, pa makar to bija i trening koji traje dvi i po ure. Kad triba, uvik sam na sto posto, dajem maksimum. Tako i u obrani, koju treneri uvik ističu kao broj jedan. Najviše je stvar volje i želje, a baš ta obrana stvara ekipu, pravu povezanost sastava – kaže Mia, nadajući se kojoj šibenskoj pobjedi više. Uprijet će, naravno, i za svoju poneku minutu više u nastavku seniorske sezone.
Od malena gleda prema - Americi!
"Uvik slušati sebe" – to je svojevrsni moto za Miu Vukšić. Ako će slušati sebe, ona će za par godina otići u Ameriku!
– To me još od pete godine drži, a za te planove znaju i svi moji nastavnici. Škola mi je na prvome mistu, i nakon srednje planiran otići studirati u SAD. Ako to ne uspije, onda barem igrati u nekoj jačoj evropskoj ligi, poput španjolske. Iako sam još daleko, sve ovisi o meni. Mislin da taj igrački nivo mogu dostići, ali uz puno rada – otkriva talentirana košarkašica Šibenika, koja je prošle godine ostvarila uspjeh na državnom prvenstvu osnovnih škola. Sa sastavom OŠ Vidici, osvojila je treće mjesto na završnom košarkaškom turniru!
