Glumac Leon Lučev imao je jedva 19 kad je počeo rat. Nakon mature pridružio se 113. šibenskoj brigadi. Lučev je rijetko pričao o svom ratnom putu. Prije nekoliko godina nakon svega što se događalo od otkrića nalaza Državne revizije u HAVC-u, Lučev je stao u obranu HAVC-a
Tada je za medije kazao:
- I dalje sebe mogu svrstati u branitelje. Branitelj sam bio u sklopu 113. šibenske brigade, 4 bataljuna. Mazalinove ustaše, tako je za nas govorio general Mladić, protiv kojeg smo se borili na unešićkom terenu, Miljevcima, Pakovu Selu, Ključu, Nos Kaliku... Zajebano ratište, puno poznanika mi je poginulo i nekoliko prijatelja. Bojao sam se, kao i svi, ali ostajao. Iza leđa su moji roditelji, sestra, prijatelji... I tako godinu dana, pa Hercegovina. Iz rata sam izašao ‘92. kao 60 postotni ratni vojni invalid.
Obranu domovine smatrao je svojom dužnošću, a kad je skinuo uniformu, okrenuo se studiju. Najprije je upisao Prometni fakultet, a 1993. uspio je upisati Akademiju.
Sada se oglasio nekon dugo vremena te na Facebooku napisao zanimljiv post u kojem objašnjava što je njemu, i što mu znači Jugoslavija.
-Dugo se mučim temom identiteta. Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u čovjeku. Psihi.
Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu.
Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven.
Zašto? Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran.
I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve više svjesno.
Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije.
Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan.
Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s proslošću veze. Ali mimo nje - prošlosti , rata, raspada te države - tu je.
Živim ga sada.
I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljni je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na k****.
Ali što je meni taj identitet?
Što ga Čini?
Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom.
U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom.
U Budimpešti sa studentima.
U Novom Sadu sa studentima.
Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu.
Trebao bi u martu raditi sa Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji.
'S Ognjenom sinoć na Kanarevom brdu pričamo. Olja se javlja iz Beča. Puna je ko šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao šipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd - Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu.
Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori. Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju.
Slučajni susreti sa Zivkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sr*anja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu', zaključio je glumac.
Evo što su Lučevu odgovarali i pisali na društvenim mrežama
Baš tako.... čine ju ljudi, prijateljstva i ljubavi
Rasplakao si me
To najbolje, doživiš sa ljudma iz Juge izvan Juge.
-Leon mislim da je to stvar koja ovisi o više čimbenika. Ja sam Hrvat. Zašto? Pa zato što su mi roditelji Hrvati, i svi pretci. Zato što nikog ne mrzim i imam prijatelje svugdje po svijetu i Balkanu, zato što sam ratni veteran koji je branio svoju domovinu na njenom teritoriju. Zato što sam čovjek, pobožan. Da li jedino Jugoslaveni ne stvaraju razlike između ljudi? Ne, nikako ne, naprotiv. Taj status je krvavo dezavuiran. Da nije, mi bi se razišli ko Česi i Slovaci i svi bi lijepo živjeli, a ne samo oni koji su na tome profitirali- pisali su ispod objave.
-Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Samo si, Leone, zaboravio da si ratovao protiv Jugoslavije kao hrvatski vojnik. I da si se kao pripadnik JNA na Pologu izjasnio kao Hrvat koji ne želi pucati na svoj narod. To si sam izjavio u onome dokumentarcu. Kod tebe pripadnost varira od snimanja do snimanja, izgleda - komentirali su pojedinci.
-Kad sve dobro pogledam,oduzmem i zbrojim dosada najlipše doba mog života je proživljeno u toj bivšoj državi....pa nek kaže ko šta hoće - napisali su Lučevu.