Najbolji od najboljih – to su dobitnici Oskara znanja. U Zagrebu je jučer tu nagradu dobilo 480 najboljih učenika Hrvatske, a među njima bila je i desetogodišnja Lucija Rudan, učenica šibenske Glazbene škole Ivana Lukačića. Lucija je ove godine to laskavo priznanje dobila jedina u Šibensko-kninskoj županiji, a Oskara joj je donio – njezin violončelo! Završila 3. razred glazbene škole i ove je godine pod vodstvom profesorice Jelene Batinić, osvojila prvu nagradu najprije na Regionalnom natjecanju učenika glazbe i plesa u Zadru, a kasnije i na Državnom natjecanju u Zagrebu. Ali to nije sve. Osim što je odlikašica od glave do pete u osnovnoj školi gdje na jesen kreće u 5. razred, Lucija se okitila i drugim glazbenim nagradama. Na 10. Međunarodnom natjecanju iz solfeggia i teorijskih predmeta osvojila je dvije prve nagrade: jednu iz solfeggia, a drugu iz teorije glazbe.
Iako joj nagrade nisu nepoznanica, oskarovska priča ipak je posebno iskustvo, pa ne čudi što je prije odlaska u Zagreb gdje je održana svečanost dodijele, Lucija, kako i sama kaže, tjednima bila vrlo uzbuđena.
-Istraživala sam kako to izgleda. Bilo mi je sve to nestvarno. Kada smo došli u Zagreb bili su stolovi gdje su pisala imena nagrađene djece. Uzeli smo svoje kipiće i dobili vrećice s diplomama. Nakon toga je bila svečanost u velikoj dvorani na Velesajmu gdje su prozivali svu djecu koja su osvojila Oskara znanja. Bilo je i svakakvih nastupa. Meni je bilo super – govori nam Lucija još pod dojmom svečane dodjele nagrade Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje ostvarene u suradnji s Hrvatskoj zajednicom županija, a koja se na kraju školske godine dodjeljuje učenicima za izniman uspjeh i postignute rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima u znanju iz nastavnih predmeta, odnosno u glazbi i plesu.
Svoga prvog Oskara, Lucija će vjerojatno pamtiti cijeli život, premda, kako je krenula, neće joj biti i posljednji. Govore to i njezine prijašnje nagrade, pa je tako već u 1. razredu Glazbene škole kada joj je profesorica bila Vanja Bošnjak, prije nego što je otišla u mirovinu, osvojila prvu nagradu na Regionalnom natjecanju učenika glazbe i plesa, a iste godine na državnom je bila druga. Svoj pohod na nagrade nastavila je Lucija i u 2. razredu kada joj profesorica i mentorica postala Jelena Batinić. Tako se s 19. Međunarodnog gudačkog natjecanja Rudolf Matz u Čakovcu, vratila s prvom nagradom, a prva je bila i na "Dalekim akordima" u Splitu. Koliko je izvrsna i u solfeggiu te teoriji glazbe pokazala je još lani na Internacional Master Class and Competition u Mariboru dobila dvije - zlatne nagrade!
Na put glazbe, Lucija nije slučajno došla. Od malena ju je privlačila glazba, a nekoliko godina pjevala je u dječjem zboru "Zdravo maleni". No, još više od pjevanja zanimalo ju je da nauči svirati neki instrument. Izbor je pao na violončelo. Premda, kod kuće je imala pianino koji su joj roditelji kupili za sedmi rođendan, no gudači instrumenti bili su joj draži.
-Prije nego sam se upisala, istraživala sam. Slušala sam glazbu i na internetu gledala i čitala o instrumentima i kakvi su. To sam s mamom radila, ali je izbor bio moj – objašnjava Lucija zašto joj je baš violončelo zapelo za oko, zapravo za uho!
-U početku je uvijek teško, jer ne znaš ni kako držati instrument, ali što idem dalje, sve mi je lakše. U početku mi je najteže bilo stavljati lijevu ruku na žice, jer sam mislila da se treba samo nasloni. Ali kada sam shvatila da se treba cijelom težinom iz ruke svirati, onda sam to naučila.
-Volim ići u Glazbenu školu. Upoznala sam tu i puno novih prijatelja: iz instrumenta i sa solfeggia, a kada imamo ispite budemo svi zajedno – govori Lucija, a na pitanje što joj je u "glavnoj", osnovnoj školi najdraže, uz smijeh odgovora: "Odmor!". U Glazbenoj školi, stvari malo drugačije stoje.
-Sve mi je super. Volim i instrument i solfeggio. Imam sada i komornu glazbu pa s prijateljicom sviram u duu. I to mi je super – oduševljeno će Lucija.
Na poziv profesora Jure Celića, Lucija se povremeno pridruži i školskom orkestru, a pod dirigentskom palicom istog profesora svirat će ovoga ljeta i sa Gradskim komornim orkestrom. I to na njihovu tradicionalnom koncertu koji svake godine priređuju 28. srpnja - na rođendan Arsena Dedića!
-Lijepo mi je svirati s orkestrom, jer imam manju tremu kada smo svi zajedno. Inače, nije da imam tremu da se sva tresem, a s profesoricom prije izlaska na pozornicu radimo vježbe disanja i trljamo ušne resice za koncentraciju – rekla je mala šibenska "oskarovka" koja, iako je njena glazbena priča tek na početku, sebe u budućnosti zamišlja "uz violončelo".
U školi pak najviše voli hrvatski i njemački jezik, a voli i glumu i ples, pa zajedno s još nekoliko prijateljica iz razreda već dvije godine, posve same, rade predstave koje izvode pred učenicima za vrijeme odmora.
-Jednom smo nastupali po razredima, ali najviše volimo nastupati pred svojim razredom. Prošle smo godine, na primjer, napravile predstavu "Bojice": jedna curica je dobila bojice koje su oživjele i oni tako vode razgovor, da bi djevojčica na kraju shvatila da je sve to bio san. Imamo predstave i za Božić, Uskrs itd. Sada smo i za oproštaj od dosadašnjih učiteljica, jer ćemo u petom razredu dobiti nove nastavnike, napravile predstave. Sve smo same osmislile i organizirale – kazuje nam.
Svakodnevno vježbanje na instrumentu za Luciju je već postala rutina. Ne gleda na sati i ne broji vrijeme koje provede u sviranju, ali zna da violončelo iz ruku neće ispuštati ni ovo ljeto. Škola je završila, i vremena za odmor bit će dovoljno, kaže. U međuvremenu sudjeluju u Zujalici, radijskoj novinarskoj radionici 64. Međunarodnog dječjeg festivala. Bit će i mora i kupanja, pročitat će, napominje, barem dvije knjige, ali violončelo nijednog trenutaka neće biti zaboravljen. Kondicija se ne smije izgubiti, ističe Lucija i otkriva kako trenutačno najviše voli svirati skladbe Rudolfa Matza. Raduje se i što će uskoro imati dovoljno znanja i vještine da odsvira i njegovu "Humoresku" koja joj se u uho uvukla još od kada ju je kao "prvašić" čula na jednom natjecanju. A kada je riječ o izvođačima, Lucijini favoriti su 2Cellos.
-Iako nisu zajedno više, svejedno ih volim slušati. Najviše kada su zajedno – diplomatski je rekla Lucija, a nakon malog inzistiranja da kaže koga, sada kada je svatko krenuo svojim putem, radije sluša Stjepana Hausera ili Luku Šulić, priznala je kako ipak više voli "klasičara" Luku Šulića.