Ajmo odmah u startu – priče, najave, akcije, kampanje o zabrani tiramola jednostavno su mi debilizam. Ali su mi isto tako debilizam – jednak, ako ne i veći – bile iste takve priče o zabrani bankomata. O njima se pisalo – ni manje ni više – nego kao o pošasti (!) koja je zahvatila Split. "Nećete vjerovati gdje ih sve postavljaju, jedan smo pronašli u mesnici, odmah do svinjskih polutki" – vrištali su naslovi. Ti jarca, kao da je okužen! Bankomat! U Dubrovniku se pisalo o "najezdi". Opet pošast, i to biblijskih razmjera. Kao da su skakavci u pitanju! "Bankomati pojeli Stradun!" U Šibeniku ih se brojilo, kao što besposleni popovi broje jarad – ima ih 16 samo u Kalelargi, izvijestili su marni reporteri, uz pitanje gradskoj upravi što misle poduzeti da se takav, očito nenormalan, pretjeran, broj smanji. Na samom početku Kalelarge, u samo nekoliko metara, ih je osam (!) – pisali su portali – "Sramota, ovo je teško ruglo, koliko su samo lijepih izloga uništili!" – optuživali su anonimni.
– Ne razumijem kako je gradska uprava to dopustila. Stvarno nisam primijetila da toliko ljudi diže gotovinu. Mislim da bi dva-tri bankomata bila sasvim dovoljna – donosila se stručna procjena trgovkinje koja je htjela ostati anonimna jer nije htjela imati problema s gazdom.
No, očito "trgovkinja" loše misli. Vjerojatno zato i radi za gazdu, umjesto da ima svoj obrt ili firmu, kao gazda koji samo za postavljanje bankomata dobiva nekih 800-injak eura mjesečno. Kud ćeš boljeg načina sufinanciranja i pomaganja poduzetnika koji rade u staroj gradskoj jezgri! Mrski mu bankomat plaća poduzetniku poslovni prostor. I oživljava staru gradsku jezgru. Ali, iznose naši higijeničari, još jedan neoboriv argument – ružno izgledaju. I svijetle u mraku! Ali to nije obično svjetlo, to je "svjetlosno zagađenje"! Ovi što misle da su, umjesto osamnaest, dovoljna dva-tri bankomata vjerojatno misle da su ovi koji plaćaju 800 eura po mjestu za bankomate zapravo bahati idioti. Imaju para, pa mogu što hoće! A ne, dečki moji, štedljiva je to čeljad. Teško je njima i kunu izbiti iz džepa, a kamoli koju tisuću eura. Zato oni i imaju što paze na lovu. Da se njima ne isplati, brzo bi oni taj broj automata sveli na potreban. A kako oni znaju koji je to broj? Lako. Čim otvore još jednog ili dva, a zarada im ne poraste, oni stanu. Jednostavno, zar ne? A opet nekima nikako ne ide u glavu!
Onda se prizvalo u pomoć konzervatore. Imaju li ovi "bankomatdžije" – ma, mafija je to – dozvole? Pa, eto, znate, nemaju, ali trebali bi imati, nismo mi krivi, mi bi to globili, ali gradovi u Odluci, pravilniku o komunalnom redu nemaju to regulirano. Nismo mi krivi. I onda se to krenulo regulirati. Pa je u tom "reguliranju" očito nekome palo na pamet da bi se trebalo povesti malo računa i o tim štracama što ih tako neki obise na prozor. Stare kanavače, mudante s bužama, pa to tako visi danima, turistima štrapa voda odozgori po glavama, stvaraju se lokve doli, po pločama. Ljudi se kližu i padaju. Neko će slomit nogu, pa tužit grad. Imaju li uostalom, ti dozvolu za to? Koga su pitali? Bužaju i fasade! Bogati, na kamenu plastiku bor mašinama. Mogli bi štokod i uništiti, a onda će opet bi po nama, komunalnom odjelu i konzervatorima. Ma ne može! Ajmo mi to stavit unutra, zabranit, pa da ne bi sutra bilo ovo ili ono. Jebi ti ćoru, nikad ne znaš kad ti može zatribat! Ne moramo se mi toga držat, al da imamo po čemu radit danas-sutra ako nužda natira...
Eto, tako u Odluci o komunalnom redu grada Pule stavili da je zabranjeno hranit golubove. Suludo? Ma je! Namoče njih dvoje-troje stari kruv u vodi, pa se to uzvišća, pa onda to bace na pločnik u staroj gradskoj jezgri, pa golubovi sve ne pojidu, a onda građani meću na Fejs, prozivaju komunalce, Čistoću i gradske oce da počiste nered, da to smrdi, da ljudi lome noge i skupljaju se beštije. Ne samo golubovi, nego i mačke i pantagane, i da je sve izasrano. I traže da se kazne počinitelji. A kako ćeš ih kaznit ako nemaš paragrafa, toga i toga. Onda su to od Pule počeli prepisivat svi drugi činovnici, u drugim gradovima i općinama, pa tako i ovo s tiramolama. Dok neko nije vidija, od novinara, i diga frku...
U svakom slučaju, nemojte nikad bit za zabrane. Vajik za slobodu! Nemojte nikad nikome dat pravo da mimo vas i umisto vas određuje šta je lipo, šta ružno, šta triba, šta ne triba, držat i radit u svome privatnom prostoru. Pljeskali ste im kad su došli po bankomate, a oni su sad došli i po tiramolu!