Iako nogometaše Šibenika do kraja jesenske utrke čekaju još dvije teške utakmice (Dinamo 2, Dugopolje), mirne duše možemo konstatirati kako je krivulja igara Perkovićeve momčadi ove jeseni imala posve suprotan smjer od zbivanja u prošloj sezoni.
Poslije nesretnih, startnih remija "narančasti" su polako, ali sigurno rasli iz kola u kolo, te u derbiju s Varaždinom otkrili više nego zrelo lice drugoligaškog lidera.
– Učili smo na svojim greškama. Onako, "u hodu" – kazivao nam je (polu)ozbiljno u prijateljskom razgovoru Joso Bulat, veteran i predsjednik Nadzornog odbora HNK Šibenik.
Više nema dvojbe da šibensku momčad krasi i "kemija" i "fizika". O "kemiji" ne svjedoči samo travnjak, gdje se ćuti sve veća uigranost, već i svlačionica. Slike iz svlačionice Šubićevca poslije uspjeha nogometaša Šibenika izazivaju nemale emocije svih, kojima je na srcu narančasta boja.
– U momčadi, za razliku od prošle sezone, više nema grintanja, a najstariji među nama, Boris Pandža i Davor Kukec, dodatno podgrijavaju dobru atmosferu na treningu i utakmicama, pa i svlačionici – sa zadovoljstvom nam je otkrio kapetan Martin Vukorepa.
Najbitnije stvari dogodile su se, dakako, na travnjaku. Nekontrolirana agresija i (gotovo) samoubilački otvorena igra zamijenjena je taktički mudrom formacijom, kojoj je glavna deviza "obrana je najbolji napad". Takvim načinom igre Perković je sakrio gotovo sve slabosti dijela prvotimaca, posebice na planu brzine.
U zadnja četiri važna drugoligaška susreta Šibenčani su ugrabili pun plijen (12 bodova), uz impresivnu gol-razliku od 8:1.
– Moja momčad je premekana da bi se mogla ozbiljno suprotstaviti Šibenčanima. Ratnicima poput Roce, Pandže, Blaića… Momaka, koji su me podsjetili na pozitivan nogometni bezobrazluk, koji je krasio momčad Šibenika i kad sam osobno guštao na šibenskom kormilu – priznao nam je trener Varaždina Branko Karačić, u čijoj duši, očito, i dalje žive lijepe šibenske uspomene.
Malo bi koja drugoligaška momčad u kratkom vremenu izdržala tolike napore (Lučko, Hajduk 2, Hajduk, Kustošija, Varaždin) kao što su to pregrmjeli Šibenčani. Kao najbolji znak dobre "fizike" (čitaj: besprijekorne tjelesne spreme).
Novi, očito djelotvorniji način igre donio je ne samo bodove, već i dodatnu vrijednost u lansiranju dvojice izuzetno nadarenih igrača. Već priznatom Marku Bulatu na uvjerljiv se način priključio vratar Nediljko Labrović. Nije mala vjerojatnost da ih u brzom usponu na proljeće sustigne i brzonogi Prince Ampem Obeng, koji polako, ali sigurno postaje ljubimac šibenske publike.
– Nemate pojma koliko nam znači povratak Funcuta na tribine. Kad čujemo njihovo složno i emotivno bodrenje svaki prvotimac dodaje barem 20 posto gasa. Znamo da nismo sami, da su navijači i naš grad s nama – još jednom se otvorio kapetan Martin Vukorepa.
I tako malo, pomalo stigosmo do teme, koju i da hoćemo ne možemo zaobići. Jesu li nogometaši Šibenika poslije pobjede nad Varaždincima i najozbiljniji kandidati za prvoligaški status, kako to naglašava sve veći broj hrvatskih nogometnih djelatnika i komentatora!?
– Nama Prva liga ove sezone nije imperativ, no taj imperativ polako sami sebi namećemo dobrim igrama i rezultatima. I nećemo bježati od prilike za viši rang, ako nam se ukaže. Mi smo danas stabilni drugoligaš u sportskom i financijskom smislu. Za Prvu ligu trebalo bi više. Svega pomalo – više je nego jasan Joso Bulat.