prof. dr. sc. Vida ŠimatZnanstvenica sa Sveučilišta u Splitu: Morske makroalge su neistraženo bogatstvo Mediterana

Izv. prof. dr. sc. Vida Šimat znanstvena je savjetnica koja radi radi na Sveučilišnom odjelu za studije mora, Sveučilišta u Splitu.

Iznimno je produktivna znanstvenica, voditeljica istraživačke grupe na H2020 PRIMA projektu Bio-protective cultures and bioactive extracts as sustainable combined strategies to improve the shelf-life of perishable Mediterranean food „BioProMedFood“  te dobitnica Nagrade za znanost Sveučilišta u Splitu za 2021. godinu.

Doktorirala je na Sveučilištu u Zagrebu 2010. godine na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u području biotehničkih znanosti.

Njezini znanstveni interesi uključuju kvalitetu i sigurnost hrane, primjenu biološki aktivnih spojeva u  prehrambenoj tehnologiji te valorizaciju nusproizvoda agro-prehrambenog sektora. Uključena je u nekoliko nacionalnih projekata Hrvatske zaklade za znanost, suradnik je na međunarodnom projektu SeaEU-SEARCH programa te europskom projektu H2020 programa.

Pridružena je znanstvena članica Centru izvrsnosti STIM odnosno na projektu STIM-REI u dva projektna elementa I. Napredna tehnologija na nanoskali i II. Voda i okoliš. Surađuje i na nizu projekata s gospodarstvom u kojim se istražuj primjena inovativnih koncepata u tehnološkim rješenjima za konzerviranje proizvoda ribarstva. Objavila je preko 40 znanstvenih članaka u recenziranim (SCI) časopisima.

Prenosimo njen intervju za službenu web stranicu Sveučilišta u Splitu:

Kako ste odlučili da će znanost biti Vaš profesionalni put? 

Profesionalni put u području prehrambene tehnologije započela sam radeći u riboprerađivačkoj industriji gdje se pojavila želja za proučavanjem novih koncepata u konzerviranju proizvoda ribarstva, posebno su me zanimala prirodna rješenja kao alternativa sintetskim dodacima hrani.

Nakon dolaska na Sveučilište 2006. godine nastavila sam školovanje na doktorskom studiju Prehrambene tehnologije i odabrala temu doktorata u području ocjene parametara kvalitete tijekom procesa hladnog mariniranja (bez termičke obrade). Tijekom studija nekoliko mjeseci boravila sam u National Food Institute u Danskoj radi usavršavanja u tom području.

Taj boravak djelovao je jako inspirativno na mene te mi je otvorio poglede na znanstveno-istraživači rad, to je za mene bilo to, znala sam da se time želim baviti u svojoj profesionalnoj karijeri.

Voditeljica ste tima splitskog sveučilišta u projektu "BioProMedFood" koji istražuje dva inovativna i održiva koncepta (bioaktivne komponente i bioprotektivne kulture) s ciljevima povećanja učinkovitosti prehrambenog lanca, produljenja roka trajanja lako kvarljive hrane iz mediteranskog podneblja te poboljšanje sigurnosti hrane. Možete li nam reći nešto više o tome?

Da, ujedno sam i vice-koordinatorica tog projekta koji uključuje 10 partnera iz 5 zemalja (Turska, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska). Jedan od globalnih izazova je suočavanje sa sve većom potražnjom za hranom. U ovoj perspektivi, valorizacija nusproizvoda hrane i produljenje roka trajanja hrane može postati globalna strategija koja jamči ekološku održivost poljoprivredno-prehrambenih sustava.

Ovi se ciljevi mogu postići optimizacijom biotehnoloških alata i razvojem održivih pristupa, pristupačnih i lokalnim proizvođačima, povećanjem učinkovitosti osiguravanjem visoke kvalitete hrane, čak i u maloj proizvodnji gdje sigurnost hrane može biti stalna briga.

U tom smislu, projektni partneri blisko surađuju na valorizaciji nusproizvoda iz lokalnih i tipičnih mediteranskih proizvodnji (npr. masline, grožđe i bobičasto voće) i održivih susatava kao što su morske makroalge, koje čine neistraženo bogatstvo Mediterana. Bioaktivni spojevi iz ovih izvora pokazuju važne nutritivne i tehnološke značajke.

Sve matrice prikupljene su u partnerskim zemljama (Hrvatska, Slovenija, Italija, Turska), pripremljene korištenjem zelenih tehnologija ekstrakcije. Dobiveni ekstrakti ili eterična ulja ispitani su zbog svojih antioksidativnih i/ili antimikrobnih aktivnosti te će biti dodatno ispitani u specifičnim mediteranskim proizvodima kako bi se poboljšala njihova sigurnost i kvaliteta.

Konkretno, ekstrakti koji su pokazali najbolje performanse in vitro kombinirat će se i s konsolidiranim strategijama, kao što je pakiranje u modificiranoj atmosferi i novim pristupima (npr. aktivno pakiranje hrane), što će dovesti do dizajna novih proizvoda s visokim stupnjem inovativnosti, crpeći inspiraciju iz mediteranske tradicije i njezine posebnosti.

Svi bismo željeli da nam hrana bude, domaća, svježa, ukusna. Iz Vaše perspektive i brojnih provedenih istraživanja, može li se izvući neki zaključak kakve su kvalitete svježi i prerađeni proizvodi ribarstva, koji dođu na naš stol?

Riba i drugi proizvodi ribarstva su sigurna i visoko vrijedna namirnica čijom konzumacijom osiguravamo unos kvalitetnih bjelančevina i nezasićenih masnih kiselina. Također, riba je visoko kvarljiva namirnica, stoga bi idealna situacija bila kada bi je mogili konzumirati direktno iz mora. Kako idealno ne postoji, osmišljene su brojne metode očuvanja kvalitete i svježine ribe.

Za svježu ribu, najvažnija karika je osigurati hladni lanac distribucije bez prekida, odnosno da je riba dobro ohlađena do trenutka konzumacije. U tom smislu, uvozna svježa riba, ovisno o udaljenosti zemlje iz koje se uvozi, svježinom ne može konkurirati lokalnom ribarstvu.

Proizvođači osiguravaju sigurnu i kvalitetnu hranu kroz brojne sustave inkorporirane unutar njihovih proizvodnih pogona. Vrlo često, hrvatski ribari i proizvođači ne mogu konkurirati cijenom na tržištu, i upravo je kvaliteta ono što ih razlikuje od uvoznih proizvoda.

Dobitnica ste Nagrade za znanost Sveučilišta u Splitu za 2021. godinu, na čemu Vam najsrdačnije čestitamo! Možete li nam kazati što stoji iza tog priznanja?

Hvala vam na čestitkama. To priznanje je pripalo meni ove godine, ali je rezultat dobre suradnja među sastavnicama sveučilišta i dobre međunarodne suradnje koja je ostvarena tokom godina. Iza toga je puno rada i, ponekad i višegodišnjeg rada cijele istraživačke grupe.

Moj tim čine kolegice docentica Danijela Skroza i prof. Ivana Mekinić Generalić s KTF-a, prof. Ivica Ljubenkov i docentica Barbara Soldo s PMF-a, prof. Mladen Boban s Medicinskog fakulteta te mlade snage našeg tima doktorandice Martina Čagalj i Roberta Frleta. Bez njihove potpore i pomoći te bez potpore moje i njihovih sastavnica ništa od naših uspjeha ne bi bilo moguće.

Veliku pomoć pruža nam i tim iz Odjela za znanost i inovacije. Također veliku zahvalnost dugujem partnerima iz industrije, posebno tvrtki Centaurus d.o.o., koji nam pružaju podršku u brojnim aspektima rada. U privatnom smislu, podrška i razumijevanje obitelji je neprocjenjiva i presudna za moj uspjeh.

Aktivni ste u promociji znanosti među mladima, primjerice redovito sudjelujete u aktivnostima Festivala znanosti. Iz perspektive sveučilišne profesorice, što biste savjetovali, odnosno poručili, mladim ljudima, i posebice djevojkama koje žele svoju karijeru ostvariti u znanosti?

Sveučilište je idealno okruženje za rad s mladim osobama. Njihova kreativnost je velika i nosi drugačiji pogled i pristup u rješavanju problema. U poticajnim uvjetima mlade osobe imaju veliki znanstveni kapacitet koji nije opterećeni birokracijom ili zadovoljavanjem administrativnih zahtjeva nekog posla.

Mišljenja sam da je promocija znanosti među mladima od iznimne važnosti za našu budućnost i smatram da je naša dužnost da im kroz obrazovanje otvorimo vrata istraživačkim aktivnostima i mogućnostima koje rad u znanosti nosi. Mladim osobama poručila bih da ustraju, nema brze formule za uspjeh, ali se na kraju sav trud vrati, i to s kamatama.