Jedriličarski klub Labud objavio je tužnu vijest o odlasku Filipa Zlatana Zoričića, poznatog jedriličara i ribolovca.
- Otišao je naš Zlatan...
Nedavno je u razgovoru sa autoricom monografije 100 godina Labuda izjavio: "Volio sam se družit sa starijim i pametnijim od sebe, i to je čitava priča."
Isto to možemo i mi reć za njega. Bilo nam je drago družit se bez obzira na godine, učili smo na njegovom iskustvu, ponosni i sretni smo što smo ga imali i falit će nam puno - napisale su kolege iz kluba na facebook stranici.
Zoričić je preminuo u 82. godini života. Jedrio je u flying dutchmanu dok je još bio olimpijska klasa. Prvu titulu u svojoj bogatoj jedriličarskoj karijeri stekao je 1957. godine na državnom prvenstvu u Zadru. Kasnije je bio prvak u klasi šljuka, pa dragon... a aktivno je sudjelovao u nebrojenim regatama, Sušcu kao najdražem. Lani je, primjerice, osvojio treće mjesto u regati u nekoć popularnoj klasi FD ne krijući svoju neizmjernu ljubav i strast prema jedrenju. U listopadu prošle godine sa svojim brodom "Barba Branko" bio je prvi u skupini na Šoltanskoj regati, dok je treće mjesto osvojio u svojoj grupi na prošlogodišnjoj Mrduji... Uvijek privržen moru, jedrenju i jedriličarima koji će ga pamtiti po nevjerojatnoj energiji, duhovitosti i dragocjenim savjetima.
U arhivi Slobodne Dalmacije pronašli smo jedan od razgovora s legendarnim labudašem, kojeg je 1995. povodom davne 84. Mrdujske regate vodio kolega Pero Smolčić.
Donosimo isječak:
"Nova, 84. Mrduja održat će se 26. rujna, pa smo prošetali do “Labuda” i tamo susreli Filipa Zlatana Zoričića, legendarnoga kormilara koji je još 1974. na “Isolabeli” prvi prošao kroz cilj. Posljednjih godina jedri na “Barba Branku”, tip broda IMX 45 (Danska).
– Ovo je sponzorski brod koji ja imam na upravljanje, a vlasnik je Branko Roglić – kaže nam Zoričić.
Umjesto o jedrenju, počeli smo govoriti o – ribama.
– Ma kakvi, to je za gušt, za dušu...
- O.K. To je riba, ali vratimo se brodu...
– Ovo je vrlo lijep brod, ali malo ga je pregazilo vrijeme.
- Odakle znate Branka Roglića, vlasnika broda?
– On ima svoj klub sa sjedištem u Zagrebu, ali je stari “labudaš”. Jedrili smo u šljuci (jedriličarska klasa – dvosjed, u ono vrijeme, nap. a.) kao djeca, ali prevagnuo je balun. Nakon jedrenja je igrao u Hajduka. Onda je počeo biznis, on
je otišao na svoju stranu, a ja sam ostao ovdje.
- Niste i vi išli na nogomet?
– A koje splitsko dijete nije prošlo preko Hajduka? Ja kažem u zafrkanciji da sam izabrao jedrenje jer nije trebalo trčati. A nije to ni daleko od istine.
Kad vidim današnje jedriličare, u teretanu, pa trening na moru, pa škola i fakultet...Nije lako.
- Koliko “Barba Branko” brzo juri?
- Naš brod može ići 11-12 milja, maksimalna je brzina bila 16,4 na jedan ludi reful preko 40 čvorova. To je trajalo minutu i pol, da je bilo duže, sve bi se poraspadalo.
...Ovo je izdanje “Barba Branka” u ribarskoj kombinaciji. Ovo je soba gdje je oprema, ovdje su mi osobni dokumenti i rezervne stvari. Imam male panule za lignje, a ovo je štap iz Amerike i ovo ide na 80 metara dubine.
- Što lovite?
- Najviše zubace. Kad udre zube na ovu žicu, to je nevjerojatno. Ovo je specijalni štap...
- Koliki vam je najveći ulov?
– Najveći je bio 10,80 kilograma.
- Imate li neki posebni recept?
– Tehnika je da nemam milosti, u pravom trenutku dam gas. Kad riba udre, nemam popuštanja. Ja nju dignem naglo i ne dam joj šanse i vremena za dekompresiju, pa ona izađe naglo, već bude krepana s te dubine. Nikad nisam upotrijebio ni špurtil ni kuku da izvadim ribu.
- Zvuči zanimljivo?
- Vrlo uzbudljiv ribolov, a onda “sprovodi” te ribe, na gradelama, skupi se klapa...
- Koje su vam najranije uspomene s Mrduje?
– Moje uspomene kao djeteta su takve da su krstaši bili brodovi na kojima šetaju ljudi s bronzinom njoki, vinom, a nije im bila toliko bitna regata. A kad je čovjek mlad, zanima ga sportska strana regate.
Kako je naša ekipa jedrila s legendarnim kormilarom na Mrdujskoj regati 2015. godine pročitajte OVDJE.