Nakon što je ovog ljeta u korčulanskoj uvali Rasohatica pronašao živu perisku, jednu od 12 registriranih u Hrvatskoj, jedan od najboljih instruktora ronjenja na otoku i šire otkrio nam je što sve skriva podmorje Jadrana i zašto se ispod površine osjeća kao doma.
-Pod morem se osjećam kao doma”, priznaje nam Dalibor Ćosović, 44-godišnji instruktor ronjenja koji se prije sedam godina odlučio na hrabar potez, otvorio je centar za ronjenje Lumbarda Blue u malom ribarskom naselju na istoku otoka Korčule, a danas je instruktor ronjenja razine 2 plus, divemaster instructor.
Dalibor je prvi put scuba ronjenje probao 2010. godine na Karipskim otocima. Devet godina radio je na kruzerima kao časnik stroja dok mu kolega na brodu nije predložio ronilački izlet. Dalibor se toliko zaljubio u ronjenje da je uskoro završio tečajeve u Splitu i Rijeci, postao instruktor, napustio posao na brodu i osnovao centar za ronjenje u Lumbardi.
Iako je uvijek naglašavao kako nema megalomanske planove za svoj šarmantni centar, Lumbarda Blue danas nudi probne zarone, izlete sportsko-rekreativnog ronjenja, obuku ronilaca, ali i sve traženije komercijalno ronjenje u industriji.
Od makine do dubine
-Svaki je početak težak, treba naći svoj put i svoj stil. Nisu mi previđali uspjeh, ali ja sam od čelika, bio sam uporan. Ronilačka sezona je kratka, trebalo je naći i druge načine opstanka. Kako su se sve češće nudili sve veći poslovi na Korčuli vezani za izradnju i podvodne radove, završavam obuku za komercijalno ronjenje.
Odradio sam već priličan broj komercijalnih zarona, to mi je veliki izazov, radio sam na izgradnji komercijalnog veza u Porto Ušu i Račišću, pristanište na Dominče, putničko-pomorski terminal u Veloj Luci, s arheolozima sam istraživao lokalitet na Solinama, posla ima sve više. Pridružuje mi se i sin Luka”, zadovoljno je istaknuo Dalibor.
Kako nam objašnjava, rekreativno ronjenje ide do 40 metara dubine, početnici će se zaustaviti na 18, a napredni na 25 metara. Najdublje je bio na 57 metara dubine prilikom postavljanja strujomjera za Hrvatske vode.
Dolje je jako tiho, priznaje nam, a stvari se odvijaju ubrzano, puno brže nego na kopnu, potrošnja zraka ide brzo, treba biti oprezan. Najvažnije je imati plan zarona, kaže, znati kako pravilno izroniti i partnera koji će paziti na vas, a vi na njega. Svaki je zaron interesantan i svatko može pokušati istražiti dubine.
-Najvažnije je da je osoba zdrava, da je dobar plivač i da je motiviran. Ako je osoba dobar plivač i ne boji se mora još bolje, kažemo da je akvatična. Svima savjetujem probni, plitki zaron, nekoliko metara da ljudi vide mogu li izjednačiti tlak i disati kroz regulator. S početnicima smo na oprezu, bilo je svakavih reakcija i panike, ali bilo je i pozitivnih rekacija ljudi kojima se svidjelo i koji su nastavili”, prisjetio se.
Svim otočanima, a pogotovo Daliboru, more je kruh, a situacija u podmorju nije idealna. Problemi zagađenja su brojni, od ispusta fekalija koji su na Korčuli gorući problem do smeća na morskom dnu, još uvijek se ispod površine može pronaći auomobilska guma ili wc školjka.
Ronilački centri i klubovi, priča nam Dalibor, posljednjih su godina iznimno angažirani kad su u pitanju ekološke akcije čišćenja podmorja, a Daliborov trud prepoznalo je i njegovo rodno mjesto.
Prošle mu je godine uručena Kolektivna godišnja nagrada Općine Lumbarda za izniman doprinos na području zaštite prirode i okoliša. Ronilački centar Lumbarda Blue godinama organizira ekološke akcije čišćenja podmorja Lumbarde i šire.
I protiv zagađenja se može
Jedan od najvećih problema je prelov ribe. Nekontrolirano koćarenje i korištenje dinamita kao i nedozvoljenih lovnih alata ugrozilo je riblji fond Jadrana, zaključuje Dalibor. Imamo tek šest posto zaštićenih lovnih zona na Jadranu, a u svijetu manje od jedan posto. Na Karibima je Dalibor sreo zapanjujuće primjerke ribe kao npr. kirnju od 20 kilograma. Tamo je more neprestano otprilike 27 stupnjeva, roni se bez odijela, a pod morem se natječete s morskom kornjačom u plivanju. Riblji je fond fenomenalan, kaže Dalibor, volio bi to doživjeti u Jadranu.
-Često pomislim, da sam se barem rodio 70-ih kad je Jadran bio pun ribe da vidim taj život. Istina je da Karibi imaju bolji riblji fond, ali nemaju geoformacije kakve mi imamo. Kod nas su atrakcija kanjoni, zidovi, špilje i povijest. Jadran je najljepši i tu uopće nema nikakve dileme”, uvjeren je Dalibor.
Svoje ronilačke grupe Dalibor najčešće vodi na nekoliko atraktivnih lokacija. U prvom redu brod Boka na Trstenici koji se nasukao 1981. godine. Veliki trgovački brod dužine 100 metara nalazi se na tek pet, šest metara dubine tako da i ronioci početnici mogu vidjeti krmu, brodski motor, propelu, skladišni prostor i budu oduševljeni.
Za napredne, pokraj otočića Majsana je antičko sidrište na dubini od 35 metara, a pokraj uvale Vela Pržina talijanski parobrod koji se potopio usred nevremena 1928. godine i danas se nalazi na dubini od 20 metara. Ne zaboravimo ni brojne špilje kao i amforište iza Badije.
Ipak, najveće oduševljenje ronilaca nedavno je izazvala živa periska koju su nedavno pronašli u uvali Rasohatica na dubini od devet metara. Plemenita periska je zbog širenja parazita, najvjerojatnije zbog porasta temperature mora, u posljednjih nekoliko godina gotovo istrijebljena iz Mediterana.
Od olupina do života
-Kad sam zaronio vidio sam perisku na dubini od devet metara. Promislio sam hoću li pričekati klijenticu da je snimi ili ću odmah krenuti prema njoj, ako je živa, periska će se zatvoriti. Nisam izdržao, uzbuđenje je bilo jače, došao sam bliže, zavirio sam u njenu unutrašnjost i ona se zatvorila! Odmah sam nazvao svih po redu, našao sam živu perisku!”, oduševljeno nam priča Dalibor.
Pitali smo ga koja mu je podmorska lokacija tiha patnja, očekivali smo neke udaljene svjetske lokacije, a kad ono – Žuljana na Pelješcu. Tamo je, priča nam ozbiljno Dalibor, njemački torpedni brod S57 koji je 1944. pogođen od britanskih ratnih brodova, a danas se nalazi na dubini od 25 do 40 metara. Mogu se vidjeti dva torpeda, protuavionski top, ali i lokacija koja je puna ribe, no jednostavno nikako da uhvati malo slobodnog vremena. Ronjenje je kruh sa sedam kora, ali i posao koji ispunjava.
-Kad se imate za čime okrenut, kad stariji sin polako ulazi s vama u posao, kad napravite neki projekt koji ostaje iza vas, to vas ispunjava. Međutim, ronjenje nije natjecanje tko će dublje, niti je ronilački centar nekontrolirano širenje firme, to je izazov, ono što vas motivira i gura u životu”, poručio je Dalibor.