Početkom studenog jaka nevera potopila je drveni brod Dišpet u ribarskoj luci Brižine u Kaštelima.
Vlasnik broda Antonio Šunjić, inače predsjednik Ceha za morsko ribarstvo Splitsko-dalmatinske županije, pazio je na svoj brod kao na malo dijete, no priroda je bila jača, te je 30-metarska drvena ljepotica, iako privezana, potonula. Od tada traju muke kako brod izvući na suho jer su troškovi nevjerojatno veliki, a broje se u milijunima kuna!
Šunjić je među ribarima, obrtnicima i široj javnosti poznat kao strastven borac za interese obrtnika, a redovito sudjeluje u humanitarnim akcijama diljem Hrvatske. Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije pokrenula humanitarnu akciju kako bi se pomoglo Šunjiću.
- Ovog puta pomoć je potrebna upravo Antoniju Šunjiću, jer se troškovi vađenja, sanacije i popravka ‘Dišpeta‘ broje u milijunima kuna.
Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije otvorila je namjenski žiro račun
HR5524070001500018315, na koji se može donirati novčana sredstva sukladno svojim mogućnostima.
‘Dišpet‘ nije samo osnovno sredstvo za rad, ovaj drveni brod izravni je hranitelj ove ribarske obitelji dulje od 20 godina.
Šunjić je vlasnik obrta ‘Marijan‘ iz Splita koji posluje već 35 godina, a uz vlastiti posao obnaša funkciju predsjednika Ceha za morsko ribarstvo Splitsko-dalmatinske županije - kaže Ivan Gotovac, predsjednik Obrtničke komore SDŽ koji je medijima uputio mail o akciji ‘iz dišpeta za Dišpet‘.
Svjesni da je jednom obrtniku poput Šunjića nemoguće samostalno zaraditi tolika sredstva za vađenje, poporavak broda, servisiranje, opremanje motora i ostalo, kolege ribari su pokazali veliku empatiju i solidarnost te je svaki od njih donirao određeni iznos. Nažalost, to nije dovoljno te je Komora odlučila pomoći svojom ulogom, kroz humanitarnu akciju.
- Svaka čast svima! Mogu samo biti zahvalan na trudu svima koji ulažu napore da mi pomognu. Brod je u Brižinama, pluta, a treba ga izvući vani na suho. Nakon one nevere, ljudi su se namučili oko broda. Ronioci su danima po lošem vremenu krpali brod, vatrogasci iz Krila Jesenice su dali svoj obol, kolege ribari su se javili za pomoć...Sve su to enormni troškovi koje ja ne mogu pokriti odjednom, ali neću nikom ostati dužan.
Kad vam se ovako što dogodi, padnete u nesvijest koliki su to troškovi! Samo je dizalica bila 150 tisuća kuna, CIAN 380 tisuća...A puno njih mi je i smanjilo cijene, no i dalje je to sve preskupo. Nažalost, država ne daje ikakve potpore vlasnicima brodova u ovakvim slučajevima - kazuje nam Šunjić.
Ne sumnjamo da će se potrebna sredstva prikupiti, a onda Dišpet ide u škver u Betini, u ruke kalafata koji znaju udahnuti novi život drvenim brodovima. Ova ribarica građena je od 1964. do 1969. godine, a u moru je od 1971. godine kao radni brod. Nadajmo se da će i dalje vjerno služiti obitelji Šunjić.
