Udrit po malom čoviku! - najkraći je rezime jutrošnjeg đira po splitskoj peškariji. Ljudi koji na njoj rade nabrojali su nam sve tegobe s kojima se muče niz godina.
Najaktualnija s kojim se bore je, eh, plavi dizel. Odjeknula je vijest da ide u nebo.
- Nafta ide gore, hoće li i cijene ribe?
- A kome, aj mi reci, kome da ih povećam? - sarkastično će prodavačića Vanja Giljanović.
Osvrćemo se u tom trenutku i mi i ona. Nije peškarija šta je nekad bila. Minule su gužve i "lomljenja" za najbolje bokune. A jutros se nije ni Bog zna što prodalo.
- Ljudi neće da kupuju ribu ni po ovim cijenama koje su godinama iste, a kamoli da još dignemo koju kunu gori! - žali nam se Vanja i veli kako se mol uvijek najviše prodaje.
Standardna mu je cijena od 30 do 60 kuna. Ne razumi Vanja, a ni mi, kako netko pored friškog ulova iz Jadranskih dubina kupuje ribu u šoping centrima.
Na peškariji je jedino još petak blaženi dan.
- Jedva dočekamo petak da malo rasprodamo, a ostale dane ionako spuštamo cijene da prodamo, da ne bi ostalo. Nafta je tijekom godina išla gore, ali riba, bome nije. Godinama je ista - kaže nam.
Naglašava njihov glavni interni problem - parking.
- Ljudi nemaju di ostavit auto, a parking je skup. Pogledajte uvjete, kriminalni su - govori nam dok nam pogleda pada na lokve koje su zauzele svaku udubinu u kamenim pločama na podu i vodu koja šiklja sa svih strana.
- Vanka su nas zatvorili, a unutra uvjeti ajme majko. Pogledajte koliko golubova ima, letaju i svako malo se*u po ribi i ljudima - vrti glavom.
Nadodaje kako se ulov u odnosu na prošlu godinu prepolovio.
Zašto?
- A eto, pa je... Svega se manje lovi - uzdiše.
Domaća duša splitske peškarije koji nas uvijek, kakva god situacija bila, sijevalo ili grmilo, od srca prima, je naša Željka Višević.
- Nemam ti pojma šta će bit, a nemam ti pojma ni di ove mušteriju idu. Biće u ove centre. Mada mi imamo najfriškiju ribu, pravo s koća dolazi - brontulaje nam Željka.
U nje je uvik isto. Skuša 70, ali kaže Željka da ide za 60, molet 15, kokot 40 pinezi. Najskuplji joj je danas mol parangal, on će otić onome ko ponudi 80 kuna.
- Kad staviš cijenu 60 traže 50, kad staviš 50 traže 40, i tako samo ide dole - jada nam se Željka.
Smatra kako cijene ribe, bez obzira na poskupljenje nafte, neće skakat.
- Mislim da će cijene ostat iste. Pričat će se malo o tome neka dva, tri dana i to je to. Kako bilo da bilo, vamo na peškariji neće sigurno poskupit, ma nafta je poskupljivala i do sad, a cijene nisu išle gore. Ode sam 15 godina, mol je tad bia 60 kuna, a toliki je i danas, srdela je bila 15 il 20, za toliko ćeš je nać i danas. Ako dignemo cijene ko će nam kupovat?! - veli Željka.
Povirili smo i do banka Drage Budimira. Njegova stara vaga od prošloga puta još je tu, komarča mu je još 70 kuna, a on je među najstarijim na ovoj peškariji. Već 37 godina za kruh zarađuje preko friške ribe.
- Sve vam je friško! - pozdravlja nas Drago. Vijest o povećanju cijene nafte nije ga oduševila, ali ni iznenadila. No, kaže, neće se to odrazit na cijene ribe.
- Za sada još ništa ne znam, ali valjda neće. Ne bi se smilo dozvolit da dolazi do povećanja cijena, onda tek ne idemo nigdi, a i ovako ne idemo u dobrom smjeru. Kad bi se to sve dogodilo, kome'š onda prodavat? - veli Drago.
Nadodaje da u posljednjih 10 godina naši građani za ribu izdvajaju jednake iznose.
- Eh, plavi dizel, ima godinu dana bia je 5, a sad je 6 i pol kuna - zapanjeno će Ivan Ogribić.
- Još ne planiramo dizat cijene! Možemo još nekako izgurat, ali do kad ne znamo... Ponuda, ka i uvik, moja šinjorina, ista, mol 40, 50, 60, trlja, 20, 30...
