Neki bi obalno područje nazvali "dijelom kopna pod utjecajem mora i dijelom mora pod utjecajem kopna", ali koja god mu definicija bila, obalno područje je najvrjedniji prirodni resurs svake države koja ima sreću biti uz more.
Upravo se o toj nježnoj granici kopna i mora brinu i skrbe mnogi, od znanstvenika, preko nacionalnih upravljačkih tijela, do lokalne samouprave. Ruku na srce, kada je o suradnji oko bitnoga riječ – granica ionako nema. Problema je, s druge strane, "more".
Premda se volimo hvaliti kako obalu čuvamo za buduće nam naraštaje, dnevno primamo izvješća o besramnoj devastaciji obale, njezinoj betonizaciji, dok nešto rjeđe, ili nikako, stižu vijesti o kažnjavanju krivaca. Potreba za integralnim upravljanjem obalnim područjem postala je nužnost.
Razgovarali smo s prof. dr. Goranom Jelić Mrčelić, prodekanicom za razvoj i međunarodnu suradnju na Pomorskom fakultetu u Splitu, koja naglašava da je uloga znanstvenika u upravljanju obalnim područjem bitna, ako ne i najbitnija - valjana znanstvena/stručna podloga je temelj svake "zdrave" odluke (primjena principa "Best Available Science").
– Pomorski fakultet iz Splita sudjelovao je u izradi raznih dokumenata vezanih uz "Plavu ekonomiju", poput maritimnih studija, studija održivog razvoja, okvira za razvoj Masterplana... – nabraja profesorica, dodajući kako se radi o dokumentima uglavnom vezanim za planiranje djelatnosti pomorskog prijevoza, nautičkog turizma i marikulture.
Pomorski fakultet i Splitsko sveučilište u svoje strategije razvoja imaju ugrađen cilj: jačanje društvene uloge - jačanje suradnje s gospodarstvom, a posebice javnim sektorom. Zanimalo nas je koliko pažnje pridajemo onome što držimo najbitnijim - zaštiti morskog okoliša.
– Iako su pojmovi održivi razvoj i zaštita okoliša vrlo prisutni u medijima i javnost se sve više uključuje kao čuvar okoliša, nažalost, profit ostaje glavni motiv, odnosno cilj ljudske djelatnosti, a u velikom broju slučajeva, nažalost, i jedini – veli profesorica i dodaje:
– Jedan od osnovnih principa u zaštiti okoliša je princip predostrožnosti (Precautionary Principle): nikad dosta opreza i toga se treba držati. Zdrav okoliš nam je osnovni resurs u turizmu od kojeg živimo i moramo ga čuvati. Velik dio toga može se "odraditi" i edukacijom i odgojem budućih pomoraca, ljudi od mora, ljudi koji će sutra u svojem radu biti vezani za pomorsko dobro, njegovu zaštitu i valjano korištenje, ali ne sve.
Obrazovanje, odnosno izobrazba pomoraca ima strogi okvir koji je postavila Međunarodna pomorska organizacija (IMO) - STCW konvenciju (International Convention on Standards of Training, Certification and Watchkeeping for Seafarers), ali i naš nacionalni Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca.
Točno je određen minimum znanja/vještina koje budući pomorci moraju usvojiti, pa tako i u zaštiti morskog okoliša (mora, morskog dna, obale i zraka) – naglašava naša sugovornica.
Sve nabrojeno ugrađeno je u kurikulume, no nastavnici izvankurikularnim aktivnostima potiču studente ne samo na okolišno odgovorno, već i društveno odgovorno ponašanje, sve pod egidom "učinkovitije je osvijestiti nego kažnjavati". Po čarterskoj floti Lijepa naša je među pet prvih u svijetu.
Velik se broj pitanja vrti oko te činjenice. Je li potrebno i ako jest - kako dalje imati povećanje broja plovila za iznajmljivanje, a zadržati kvalitetu. Uz povećan broj kako zaštititi naše uvale i otoke, zbog kojih nautičari i dolaze na Jadransko more.
– Povećanje i rast, iako ih u našoj svijesti uglavnom povezujemo s nečim pozitivnim, nisu uvijek pozitivni. Nažalost, često negativni učinci rasta nadvladaju pozitivne. Ne samo da se Europska unija okrenula od masovnog turizma prema njegovu odgovornom obliku, u kojem se velika pažnja posvećuje individualizaciji i kvaliteti usluge, nego je i općenito pojam odrasta (degrowth) sve prisutniji u javnosti: ne rastu pod svaku cijenu! – odlučna je Jelić Mrčelić.
A bit je, smatra profesorica, u postizanju ravnoteže između ekonomske djelotvornosti (gospodarski razvoj sa svrhom poboljšanja kvalitete življenja) i okolišne održivosti (razvoj u skladu s okolišem), ali i u postizanju socijalne pravde (pravičnost u raspodjeli koristi od razvoja).
– Potrebno je izvući se iz zamke "bolesti plaže" - da sve ulažemo u turizam i da o njemu ovisimo. Potrebno je ulagati i u druge djelatnosti i pogotovo poticati inovacije – veli znanstvenica, te zaključuje:
– Kao pojedinci, bez obzira na naše mjesto i naš utjecaj u društvu, moramo biti svjesni da svojim odlukama i svojim izborima direktno utječemo na stanje u društvu. Sve počinje vlastitim izborom.
Jedan od prvih projekata s kojima je aktualni kaštelanski gradonačelnik Denis Ivanović krenuo u opsežne zahvate uređenja obale, kao jednog od važnih čimbenika u razvoju turizma, plaža je Glavica u Kaštel Lukšiću. Taj prostor na istočnom dijelu mjesta uređivao se i opremao u dvije faze, a u tu je investiciju Grad uložio više od 10 milijuna kuna.
To će svakako biti jedna od najljepših plaža na području Splitsko-dalmatinske županije, no prvi čovjek grada pod Kozjakom ide i dalje, pa najavljuje i treću fazu uređenja, i to onu na potezu od vile "Žarko" prema Baletnoj školi u Kambelovcu.
Kako bi napokon zablistala punim sjajem, ali i kako bi se spriječilo plavljenje obiteljskih kuća u starim jezgrama, gradska uprava priprema projektnu dokumentaciju uređenja rive u Sućurcu, i to cijelom njezinom dužinom od Sokolane do Gojače. Radna verzija idejnog rješenja doživjela je svoje predstavljanje javnosti, a to je tek početak zahtjevna posla do konačna rješenja.
Mišljenja brojnih zainteresiranih građana itekako su pozitivna, jer, kako su istaknuli, nitko sretniji od njih kad se projekt i ostvari.
No, iz Grada ne ostavljaju mjesto sumnjama, pa najavljuju da je već počela izrada ključne dokumentacije, a radi se o zahtjevnu projektu i opsežnu uređenju.
