Ćaći lova, ćerima banana!
Tako smo proljetos naslovili tekst o izvjesnoj sudbini škverskih tvrtki, a kraj ljeta dokinuo je i zadnje nade da smo tada bili pretjerali.
Konkretno i brutalno hladno: očinski "Brodosplit" upisao je 49 milijuna kuna knjigovodstvene dobiti u 2021. godini, a splitski Trgovački sud upravo je odlučio ugasiti čak 22 "Brodosplitove" propale tvrtke kćeri.
Postanu li ta rješenja pravomoćna – što se očekuje – iz sudskog registra bit će trajno izbrisana ta škverska poduzeća. Zajedno s 923 radnika, koliko ih je u njima bilo zaposleno kada su njihove tvrtke završile na sudu, otprilike od početka godine.
Doduše, do velikog osipanja metalaca na različite načine došlo je tijekom proteklih mjeseci i bez obzira na sudsko gašenje. Tako je "Brodosplitov" predstečajni povjerenik Mateo Puljić još sredinom srpnja obavijestio sud da je u tim poduzećima (22) brojno stanje zaposlenih bilo – tek 385. Od kojih je ljetos zaista radilo njih četvero (4!). Ostali su bili na čekanju, bolovanju i slično.
To nam govori da su mnogi zaposlenici posrnulog brodogradilišta u vlasništvu posrnulog poduzetnika Tomislava Debeljaka sami odlazili iz škvera. Prisiljeni neisplatom plaća, neizvjesnim čekanjem na minimalcu, životom koji treba živjeti, računima koje svaki mjesec treba platiti, obiteljima i djecom za koje se valja pobrinuti. Nisu, jadni, imali kada više čekati i umirati polako dok se pravosuđe zahukta. Ili se gazda smiluje.
Gazda je nekima od njih nudio prelazak u neke druge njegove tvrtke, a nudio je i pozajmicu umjesto plaće, ali uz dva posto kamate.
Otišli su škverani u tišini. Rijedak je ovo slučaj propasti nekoć moćne i goleme brodograđevne tvrtke – bez ljudskog lica. Radničkog lica. Sindikalnog! Utišali se svi. Niti pisnu, niti zubi škrinu! Nije junačka Bosna šaptom pala, škver je splitski potonuo bez glasa.
I nitko više ne zna reći koliko uopće radnika u Uvali Supaval još ima. Sredinom srpnja, kada je predstečajni povjerenik pisao sudu, u čitavom "Brodosplitovu" sustavu bilo je zaposleno ukupno 900 ljudi. Od kojih je radilo samo 111. Svi ostali su bili kod kuće, pretežito na čekanju.
Vratimo se ugašenima. Već dulje od dvije godine ti poraženi škverski ešaloni, društva s ograničenom odgovornošću, ciklički su završavali na sudu jer nisu bili u stanju podmiriti račune vjerovnika, klijenata, poslovnih partnera, dobavljača.
Bili su u blokadama dulje od po 120 dana, što je formalni razlog da Fina uputi Trgovačkom sudu prijedlog za otvaranje stečaja. Pa bi gazda na kraju nešto platio, deblokirao svoje kćeri i ciklus se nastavljao.
Na koncu, više nije mogao ni to. Ostao je bez kune. Neki kažu da je to i namjeravao: baciti kćeri u stečaj. A budući da nemaju nikakve imovine iz koje bi se prodajom kroz stečajni postupak vjerovnici barem donekle naplatili nije bilo druge nego ugasiti poduzeća. Kao što smo i rekli na početku teksta.
Štos je u tomu da je tvrtka "Brodosplit" osnovno, temeljno ili očinsko poduzeće. Dioničko društvo, po obliku. Ono je sredinom srpnja zapošljavalo 164 ljudi. I svi oni – jedino oni u čitavom škveru – primaju plaću. Jer moraju. Jer je "Brodosplit" formalno u predstečajnom postupku i zakon kaže da tvrtke u tom položaju moraju isplaćivati plaće. Inače se predstečajna nagodba ukida.
Tako da nevolje ne prate baš svakoga na isti način u brodogradilištu!
I taj naš "Brodosplit" sve te svoje nesretne radnike – prije privatizacije bilo ih je više od 3500, pa u početno gazdino vrijeme 2000 – rasporedio je po tim svojim pustim osnovanim tvrtkama kćerima. I odveo ih u stečaj, ostavio bez posla.
Pa ih je po medijima nazivao kooperantima, prema kojima obveza nema. A nisu bili kooperanti! Nego škverski radnici. I mogli su raditi samo za "Brodosplit". Da su zaista bili samo kooperanti, bili bi zaposleni u kooperantskim privatnim tvrtkama koje s Debeljakov nikakve veze nemaju. I radili bi druge poslove, za treće tvrtke. Ne bi ovisili o Debeljaku.
Ovako, osta "Brodosplit" bez kadrovskog tereta. Nije rečeno da Debeljak neće ponovno zaposliti neke od izbrisanih, ali tih podataka nemamo. A s ugašenim tvrtkama, umiru i njihovi dugovi. Odnosno, vjerovnici su ostali kratkih rukava. Sve skupa, oko 20 milijuna kuna, većinom državi, što je ipak ništa u odnosu na ukupne Debeljakove dugove.
Radnici koji su ostali bez posla, za svoja prava, neplaćene plaće, otpremnine i slično, moraju se obratiti državnoj Agenciji za osiguranje radničkih tražbina (www.aort.hr) sa zahtjevom za isplatom naknada (tri minimalca i drugo). Imaju rok od mjesec dana.