Izbor Branka Bačića za ministra graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, izravno zaduženog i za obnovu područja pogođenog potresom, reaktiviralo je neke stare, nikad dovršene priče, u kojima je itakako značajnu ulogu odigrao upravo dojučerašnji šef HDZ-ova Kluba zastupnika, koji je svojedobno bio i državni tajnik u Ministarstvu mora.
Bajke za narod
Bivši direktor tvrtke Marina Tisno Mirko Cvitan upravo Bačića optužuje za opstrukciju investicije u luku nautičkog turizma u Tisnu, s 205 vezova, zbog čije su neizgradnje državni proračun i lokalna zajednica, kako tvrdi, oštećeni za stotine milijuna eura. Da nije bilo zakulisnih igara, slovenski investitor bio je spreman marinu staviti u funkciju još 2006., ali je u tome, veli Cvitan, onemogućen jer su u Ministarstvu, pogotovo pod komandom Božidara Kalmete i državnog tajnika Branka Bačića, imali svoje favorite koje su, unatoč potpuno nerealnim ponudama, forsirali. Posljedice toga su da marina nikad nije izgrađena...
Priča o nesuđenoj marini u Tisnu, koja traje više od 20 godina, ne samo da je paradigmatska za funkcioniranje državne administracije u Hrvatskoj premrežene korupcijom, nego je i prava sramota za ovu državu čija vlast narodu priča bajke o privlačenju stranoga kapitala, a čini sve da ga svojim špekulantskim, prevarantskim odnosom prema investitorima trajno udalji od ove zemlje. Paradoks je, ističe bivši direktor Marine Tisno da se nakon svega Bačić vraća na “mjesto zločina” da bi, navodno, spasio obnovu Banije i Zagreba nakon potresa...
No, evo priče koju nam je Cvitan dokumentirao hrpom odluka, ugovora, skica...
– Slovenski investitor Miran Vidmar i njegova tvrtka Luka Tisno dobili su Vladinu koncesiju za luku nautičkog turizma u Tisnu 2001., na rok od 30 godina. Zapravo su kupili koncesiju od prethodnoga koncesionara, a ugovorom s Vladom, koji je potpisao tadašnji ministar pomorstva, prometa i veza Alojz Tušek, Vidmar se obvezao na godišnju naknadu od 1,5 kuna po četvornome metru zauzete površine pomorskog dobra i 2,5 posto od godišnjeg prihoda buduće marine. Planirao je zaposliti 20-25 radnika u sezoni i uložiti oko osam milijuna eura – kazuje Cvitan.
Nakon što su dobili i platili koncesiju za 18 mjeseci, dogovaraju s Općinom Tisno da se ide zajednički u izgradnju marine. Investitor je napravio kompletnu izvedbenu dokumentaciju i pribavio sve suglasnosti nadležnih tijela za ishođenje građevinske dozvole, za što mu je trebalo dvije godine. No Koordinacija Ministarstva graditeljstva i Ministarstva turizma, koja je bila zakazana za 15. travnja 2003. i koja je trebala konstatirati da je Luka Tisno ispunila sve tražene uvjete, otkazuje se, rok za izdavanje građevinske dozvole istječe 23. travnja 2003. i nesuđeni investitori ostaju bez koncesije. Službeno obrazloženje za takav postupak je glasilo: Da imate koncesiju, izdali bi građevinsku dozvolu, a druga strana bi produžila koncesiju da imamo izdanu građevinsku dozvolu. Nevjerojatno! Bila je to, uvjeren je Cvitan, namjerna opstrukcija jer je Ministarstvo imalo nekog drugog na umu kojemu je tu koncesiju obećalo...
Čeka se natječaj
U svakom slučaju, koncesija je Vidmaru ukinuta odlukom Vlade 11. lipnja 2003. Slovenski investitor žali se u Ministarstvu i Kalmeta mu, kako kazuje Cvitan, priznaje da su pogriješili kad su donijeli takvu odluku. Sugerira mu da obnovi postupak i krene u proceduru iz početka, što će potrajati čak pet godina!
Napokon, Luka Tisno ima sve potrebne papire i čeka natječaj 2008. Međutim, sad se ispostavlja da bivši koncesionar mora osnovati novu tvrtku ako želi aplicirati na natječaj, na koji se ne može prijaviti tvrtka koja je izgubila koncesiju. Vidmar osniva novu tvrtku – Marinu Tisno – kojoj je Cvitan direktor. Ali, vrag nikad ne spava, pa tadašnja ministrica Marina Matulović-Dropulić odlučuje da svi gradovi i općine moraju mijenjati svoje prostorne planove. To traje do 2009., a slovenski investitor je doveden u poziciju da mora tražiti utvrđivanje granica pomorskog dobra!
Kad je u prosincu 2009. natječaj za dodjelu koncesije raspisan, taj postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra još traje pa je natječaj za dodjelu koncesije otvoren nezakonito, napominje Cvitan. Jer u Vladinoj Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (donesenoj na sjednici Vlade 18. veljače 2004.) stoji da je “postupak davanje koncesije moguće započeti nakon što je određena granica pomorskog dobra, te provedena u zemljišnim knjigama”, što, tvrdi naš sugovornik, investiciju koči barem dvije godine.
Vidmar inzistira na nezakonitom otvaranju natječaja za koncesiju i to se skida s dnevnog rada. Ali dva tjedna poslije natječaj je ponovno na dnevnom redu Vlade. Cvitan se odlučuje obratiti tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu, kojemu se žali da im opstruiraju posao koji je još u postupku, nije završen, a oni otvaraju natječaj.
– Sanader je odmah pozvao Bačića i rekao mu da nam pomogne riješiti problem. I od 14. veljače do 1. srpnja 2009. s Bačićem surađujem izvanredno. Natječaj je povučen, čeka se da završimo proceduru utvrđivanja granica pomorskog dobra i sve to tako ide do 1. srpnja, kada Ivo Sanader iznenada podnosi ostavku na dužnost premijera i šefa HDZ-a. Od tada mi se Branko Bačić više nikada nije javio na moj telefonski poziv, a kad smo se sreli u Splitu na otvaranju Boat Showa, čim sam krenuo prema njemu, samo mi je rukom dao znak da se ne približavam – ispričao nam je Cvitan.
Počinju nove igre
– Kad je s dužnosti premijera otišao Sanader, bilo je gotovo. Počinju nove igre i u studenome 2010. raspisuje se natječaj za dodjelu koncesije u nautičkoj luci Tisno. Koncesiju dobiva Bumgradnja Zagreb. Nude 21 kunu po metru četvornome, Marina Tisno nudi dvije kune, oni daju 13 posto ukupnoga godišnjeg prihoda, mi 2,5 posto, oni obećavaju zaposliti 108 radnika, mi do 25, njihova je investicija 12 milijuna, naša osam. Međutim, čim su dobili koncesiju, zovu nas i nude nam da je otkupimo od njih. Ali, nije problem otkupiti koncesiju, problem je po uvjetima na koje se Bumgradnja obvezala – poslovati. Oni koncesijsko pravo drže dvije godine i odustaju, a da nikad nisu ništa ni pokušali raditi – kaže Cvitan.
Sljedeći natječaj je otvoren 2012., tvrtka Marina Tisno više se ne javlja, a o slučaju nesuđene marine raspravlja čak i saborski odbor i zaključuje kako se slučaj marine u Tisnu više nikad ne smije ponoviti. Bilo je pet-šest natječaja, na kojima je, među ostalima, koncesiju dobio i Suhi led Zagreb, tvrtka koja je održavala sve rashladne uređaje za potrebe Grada Zagreba, ali je vlasnik dva mjeseca nakon dobivene koncesije završio u zatvoru zbog pronevjere. I tako su godine prolazile, nanizalo ih se više od 20, a od marine nikad ništa.
Zadnji natječaj bio je u lipnju 2017. i zaprimljene su tri ponude, ali u Vladi zaključuju da nijedna nije u skladu s gospodarskim značajem pomorskog dobra koje je predmet natječaja, a time ni politikom gospodarskog razvitka. U ožujku 2020. premijer Plenković skida odluku o dodjelu koncesije s dnevnog reda Vlade, a Vlada odlučuje da neće prihvatiti nijednu od pristiglih ponuda. Spekuliralo se da je Plenković dobio informaciju kako se iza ponuda kriju neki ljudi iz zagrebačkog podzemlja pa je smatrao oportunim odbaciti sve tri ponude.
Upiti bez odgovora
Od tada, Cvitan se više puta obraćao na adresu resornog ministarstva tražeći objašnjenje zašto je Bačić kao državni tajnik dva puta stavljao dodjelu koncesije na lokaciji Luke u Tisnu na dnevni red Vlade, a po zakonu to nije smio, no nikad mu nitko na te upite nije odgovorio. Da Cvitan nije poznavao Sanadera i došao do njega kako bi se požalio na opstrukciju, Bačić i Kalmeta bi koncesiju davno dodijelili nekomu (vjerojatno dogovorenom ponuditelju, govorilo se da je riječ o vlasniku Paških rebara), ali moguće je da bi i taj koncesiju prodao, jer i to je jedan od razvijenijih modela zarađivanja “kruha bez motike”. No kako su Sanader i Cvitan rodbinski povezani, bivši premijer je pozvao Bačića i naredio mu: Branko, skidaj to s dnevnog reda!
Bačić je bespogovorno poslušao i nastavio surađivati s direktorom Marine Tisno sve do Sanaderova odlaska u srpnju 2009.
Zanimljivo je da je Branko Bačić jedno vrijeme bio i predsjednik NO ACI-ja (poznato je da je na dar od njih dobio i skupocjeni sat), koji je također aplicirao za koncesiju u Tisnu, nudeći čak 116 novih radnih mjesta, iako u svih svojih 23 marine imaju ukupno 320 zaposlenih. No ni ACI, iako državna tvrtka, nije mogao proći na tom natječaju. Zašto, to je pitanje za Bačića koji je, slučajno ili ne, ponovno ministar (graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine)...
No Branko Bačić, a ni Vlada, više neće biti u prilici odlučivati o dodjeli koncesije za marinu Tisno. Jer, u međuvremenu je Općina Tisno promijenila prostorni plan, a Županija odlučila reducirati kapacitet buduće marine na ispod 200 vezova, kako bi bila nadležna za izbor budućega koncesionara. Investitorima neće to biti problem, uostalom, slovenski ulagač Miran Vidmar nominirao je marinu s kapacitetom od 205 vezova da bi o tome odlučivala Vlada, jer ona dodjeljuje koncesije na 30 godina, a Županija na 20 godina. Ali, ako ne ide drukčije, može biti i nešto manje vezova, s koncesijom na 20 godina, samo da se projekt realizira.
– Mi sutra s dokumentacijom koju imamo, i u koju smo investirali 350 tisuća eura, možemo u roku od 90 dana staviti marinu u funkciju. Razgovarao sam sa županom Markom Jelićem i on mi kaže: “Čujte, dobit će onaj tko da najviše!”
Ali, nije najviše uvijek i najbolje, kako smo vidjeli i u slučaju ove koncesije. Ovo je javni natječaj i treba analizirati sve faktore, kako se ne bi dogodilo da investicija stoji 20 godina. Zbog nereda u državnoj administraciji, od SDP-ove do HDZ-ove. Jer, nijedan ministar, od Siniše Hajdaša Dončića do Božidara Kalmete, nije pomogao da se projekt realizira, nego su ga svi redom opstruirali, doduše iz različitih pobuda – drži Cvitan.
Vidmar je uporan
Njegov partner Miran Vidmar i dalje je zainteresiran, kaže, ali ne može proći birokratske prepreke. Je li normalno, pita se Cvitan, da Ministarstvo pod takvim nerealnim uvjetima dodjeljuje koncesiju na pomorskom dobru: ACI za svoje marine daje 1,5 kuna po kvadratu, Franjo Pašalić (FRAPA) 0,5 kuna, a Bumgradnja 21 kunu, i što je još gore 13,5 posto od ukupnog godišnjeg prihoda daruje državi. To je evidentno špekulantska ponuda!
Načelnik općine Tisno Kristijan Jareb izvijestio nas je da je Općinsko vijeće Tisna usvojilo izmjene Prostornog plana općine prije dva tjedna i da je dodjela koncesije za lokaciju Luke u Tisnu sada u ingerenciji županije.
– U pravilu svi natječaji Ministarstva pomorstva za koncesije idu jako sporo, sve se to radi aljkavo, a cilj ponuditelja je obično tek preprodati koncesiju i na tome zaraditi. U zadnje vrijeme duž obale općine se odlučuju smanjivati broj vezova u marinama kako bi županije bile nadležne za koncesije, jer je nesporno puno bolja komunikacija između općina i investitora. Nažalost, na ove izmjene PP-a izgubili smo dvije godine – kazao nam je tišnjanski načelnik.
Sa županom još nije stigao o toj temi razgovarati, no Županija preuzima koncesioniranje, marina će biti nešto manja, a što o tome misle investitori, vidjet ćemo. Sad ih trenutno nemamo – veli Jareb – ali imamo novu okolnost, da o koncesiji odlučuje Županija.
Obratili smo se i Upravnom odjelu za pomorstvo, promet i otočni razvitak Šibensko-kninske županije, pročelnici Martini Rak, i na naš upit kada će biti raspisan natječaj za marinu Tisno i za koliko vezova, dobili sljedeće očitovanje:
– Odredbom članaka 18. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije, te se ona objavljuje u Službenom vjesniku Šibensko-kninske županije na web-stranici www.sibensko-kninska-zupanija.hr. Predmetna odluka o javnom prikupljanju ponuda sadrži između ostalog i uvjete prikupljanja, kao i podatke o broju vezova koji se daju u koncesiju.
Godišnji plan
Godišnjim planom davanja koncesija na području Šibensko-kninske županije za 2023. godinu planirana je i koncesija luke nautičkog turizma u uvali Luke, Općina Tisno. Također, odredba članka 12. stavak 1. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru propisuje da inicijativu za pokretanje postupka koncesije može dati svaka fizička ili pravna osoba. Slijedom navedenog, realizacija predmetne koncesije ovisi o iskazanim interesima za njezinom dodjelom.
Dakle, sve što smo od Županije doznali jest da je dodjela koncesije na lokaciji Luke za izgradnju marine Tisno, na koju se čeka više od 20 godina, planirana za ovu godinu. A kad će natječaj biti otvoren ovisi o zainteresiranim investitorima koji mogu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka.
Pa ako Vidmar još ima volje nakon 20-godišnje havarije kroz koju je prošao brodeći tjesnacima hrvatske državne administraicje, ima novu priliku. Doduše, da dobije ili da ponovno – izgubi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....