Nakon što je pokojni Ante Mrvica, dugogodišnji koordinator za plovno područje Splita i Dubrovnika u "Jadroliniji" objavio da odlazi u mirovinu, jasno je bilo da na to mjesto više nikada neće doći osoba koju ćemo zvati - dobrim duhom splitske luke.
No, za njegovo "čedo" Jelenu Ivulić, voditeljicu agencije "Jadrolinije" u Splitu, možemo napisati da je, najblaže rečeno, više nego dostojna zamjena čuvenom Mrvici.
Premda je riječ o novom licu koje preko medija obavještava javnost o broju putnika, otkazanim te izvanrednim linijama prema otocima u splitskom plovnom području, Ivulić iza sebe ima čak 25 godina radnog staža u "Jadroliniji".
Radila je kao šalterska djelatnica, nakon toga kao voditeljica smjene, ali joj je bila želja postati ovo što je sada - voditeljica agencije "Jadrolinije" u Splitu.
Prisjetila se 45-godišnja Jelena vremena kada je kao kći pomorskog agenta još u djetinjstvu odlučila raditi posao s kojim ju je otac upoznao. Kako je kao sezonka počela raditi još s 19 godina, napustila je tadašnji fakultet i posvetila se poslu pa se tek u kasnim tridesetima odlučila za novi početak u akademskom obrazovanju.
- Možda mi je najbolja odluka u životu što sam u tim godinama upisala fakultet. Više me zanimalo studiranje, radila sam i učila, duplo se satrala, ali je vrijedilo. Ako nešto želiš i vidiš da postoji mogućnost, zašto ne?
Bez obzira na položaj koji sam htjela u "Jadroliniji", nikad ne znaš što te čeka pa sam odlučila iskoristiti priliku i u ozbiljnim godinama sa završenim fakultetom postati konkurentnija na tržištu - ispričala je Jelena, kojoj je Ante Mrvica bio jedan od najvećih motivatora pri upisu fakulteta.
'Spasi me sport i trenerica'
- Ko je njemu mogao reći da ti se ne da učit, a on pred penziju na doktoratu.
Znao bi reći da će on umjesto nas na poslu odradit nešto što je naš zadatak, samo da mi odemo pročitat koju cjelinu iz knjige. Bilo mu je jako stalo do toga. Sjećam se da sam pomislila kako se nisam ni roditelja oslobodila, a evo još i njega koji se tako očinski ponašao - uz osmijeh govori naša sugovornica i diplomirana ekonomistica, svaki put kad se sjeti Mrvice.
Sada je ona zadužena za prodajno osoblje od Splita do Dubrovnika te na svim otocima u splitskom bazenu, a kako voli kazati, Mrvica joj je u "dotu" ostavio i medije.
- Nisam uopće razmišljala o tome da ću baš ja postati ta osoba koja će obavještavati javnost preko medija. Najvažnije je da si tu, na licu mjesta, da si dostupan, da servisiraš, jer putnici koriste medije kao svoj servis. Vi ste tu da nas pratite i ispravljate. Za sad mi ide. Da je zahtjevno - sigurno je. Stvarno volim ovaj posao jer je dinamičan, nažalost, i stresan pa ne znam kada bi mi se to moglo vratiti.
Spasi me sport i moja trenerica koja me toliko "ubije" u zimskim mjesecima tako da imam kondicije izdržati sezonu. Voljela bih imati boksačku vreću u kancelariji, ali šefovi ne daju. Rado bih je posudila i djelatnicama sa šaltera, ako im je bio težak dan, da se mogu malo rekreirati, ispuhati - smije se naša sugovornica, koja je konačno s nama opušteno mogla popiti kavu bez puno telefonskih poziva. Sezona je pri kraju, kaže da im je čudno kad nemaju previše poziva popraćenih problemima.
- Ali nikad ne smiješ mislit da je miran dan jer se baš tada nešto dogodi. Primjerice, tigar u prikolici u trajektu - prisjetila se Jelena uz “kiseli” osmijeh.
Sad, s vremenskim odmakom, nasmiju se na tu situaciju, ali nakon tog dana, kad god ugleda automobil s prikolicom, priznaje da joj nije svejedno.
Rekordna 2019. godina
Nakon što je preuzela funkciju voditeljice, nisu je dočekali lagani zadaci, a ni vremena. Odradila je rekordnu turističku 2019. godinu, kada je kroz splitski porat od 1. lipnja do 30. rujna prošlo dva milijuna 622 tisuće putnika i 474.600 vozila. Dok su 2021. godine prošli sa 85 posto putnika i 90 posto vozila u odnosu na 2019. godinu. Kaže da ih je najviše umorila 2020. godina, kada se u luci našlo više od 30 posto vozila i putnika manje nego 2021. godine.
- Bio nam je užitak raditi nakon lockdowna i nakon bitno slabije sezone 2020. godine. Malo smo se svi odmorili od tog doba. Koliko god to nekima zvučalo čudno, drago nam je bilo što smo se vratili u normalu. Naprosto smo psihički ozdravili, odnosno sad smo se puno više umorili, ali to je onaj pozitivan umor koji mi poznajemo.
Nakon svakog dobrog vikenda ove sezone, nadali smo se još jednom takvom, ali nitko nije očekivao ovakve brojke. Motori se nisu gasili, prodajno osoblje je bilo 24 sata u pogonu i ne mogu biti ponosnija na svih što smo ovako dobro odradili sezonu - zadovoljna je Ivulić. Uskoro je čeka zasluženi godišnji odmor, jer u sezoni adresu ureda u trajektnoj luci doslovno može prijaviti kao prebivalište.
- S bliskim prijateljima i obitelji pozdravim se od 1. lipnja do 15. rujna pa nadoknađujemo sve kasnije. Godišnji uzimam tek u listopadu, a kad se vratimo, podvučemo crtu što je moglo biti bolje, kako je prošlo, s odmakom sagledamo sezonu na izmaku. Međutim, onda kreće zima s drugim problemima - jugom i burom.
Jedan stari kolega koji je išao u mirovinu, a bio je baš maher u poslu, govorio je da je jedan dan zimi kad ne idu trajekti teži nego cijela sezona kad se svašta događa. U pravu je - pojašnjava naša sugovornica. Jer, kad "stane" trajekt, kao da si stavio barikade na cestu. Putnici zovu, mora se opskrbiti otok, netko mora u liječnika... Zato, kad ponovno krene "pruga", kaže da se zajedno s putnicima vesele kao djeca.
Komične situacije
Kroz godine posla vode je riječi Ante Mrvice koji je mladim kolegama uporno ponavljao: "Putnik je broj jedan. Amen."
- Govorio je: "Radi svoj posao. Bit će problema i izazova. Ono što ne valja moraš popraviti, a što valja - nastaviš. Faliti se može, ali nemoj samo biti mrtvo puvalo." Zato nas uvijek veseli kad možemo i moramo pomoći.
Kad su noću ružna vremena i kada ne može poletjeti helikopter, normalno da ćemo mi tu uskočiti, ako je u pitanju trudnica, bilo kakav hitan slučaj, što je god potrebno u izvanrednim situacijama. Kada vas neka obitelj s malom djecom zove da su zapeli pa može li trajekt pričekati dvije minute.
Onda znaju zvati i zahvaljivati ili mahati dok trče prema trajektu. Bude i onih što se krivo ukrcaju za drugi otok. Oni kažu Rogač, mi čujemo Brač pa ih vratimo i odvedemo opet na pravu lokaciju. Počastimo ih tim putovanjem. U većini slučajeva sve to bude komično. Nekad se divim ovim našim putnicima koji u ovom šušuru dođu i odu, ali zbilja najviše posla odrade šalterski djelatnici. I u usmjeravanju, informiranju, crtanju gdje da idu, di se nalaze i di moraju ići… Od milja cijelo prodajno osoblje na našem području, odavde preko otoka, zove specijalne postrojbe - nabrojala je Jelena nekoliko situacija.
Život ide dalje, "pruga" plovi, a oni se još ponadaju da će se Mrvica pojaviti da ih pokudi ili pohvali za dobro obavljen posao.
- Dok se nisu upalile sirene za njegov ispraćaj, nisam bila svjesna da je to zaista gotovo. Da ga više nećemo vidjet, da nas neće zaustavit i odvest na kavu, ili da ga ne mogu zovnut za savjet. Premda je bio otišao u mirovinu, on je bio tu. Stalno smo gledali hoće li iskočit odnekud. Al sigurna sam da nas on vjerno prati - uz osmijeh je zaključila Jelena.
