nasljeđe predaka‘Betinska gajeta 1740‘ proslavila deset godina postojanja: ‘Naša udruga, kao i naš drveni brod, ima dušu, ona postaje živi spomenik njenih članova‘

Kao godina početka gradnje betinske gajete uzeta je daleka 1740. pa ona stoji i u nazivu relativno mlade Udruge Betinska gajeta 1740 koja je upravo na Novom dugom mulu u srijedu obilježila 10 godina postojanja.

Malu i mjerama prilagođenu svečanost, odnosno Svečanu skupštinu organizirala je Udruga, njena aktualna predsjednica Marinka Fržop, precizno i pedantno i na sve misleći, kako to većina žena radi pa je zapravo divno čudo da na čelu udruge koja se bavi muškim poslima zaštite i afirmacije teških i radnih drvenih brodova bude jedna žena, piše Šibenski.hr.

Tek uzgred - žena kalafata.

- Prije deset godina počela se pisati ova naša povijest, a na osnivanju Udruge su se našla čak 23 entuzijasta - u našem mjestu to je rijetkost! Time su dali veliki doprinos mjestu, baštini, drvenoj brodogradnji uopće. Ova nam je obljetnica prigoda da se na to osvrnemo - rekla je predsjednica Marinka publici u kojoj su mahom sjedili muškarci na ovaj ili onaj način okrenuti predmetu njihove proslave - drvenom brodu, gajeti, dočim je ženski dio sve začinio pjesmom.

Članice KUD-a Zora u narodni nošnjama, divno kolorirane i šesne i autentične bez obzira što nova vremena nose nove frizure, šminku i postole. Ali... one tu autentičnost još uvijek nose u sebi makar s čim se danas bavile i koje škole završile ili ne završile.

Porinuta je i gajeta Marija koju je obnovio Muzej betinske drvene brodogradnje.

Govorila je Marinka Fržop o značaju drvenog broda, a većina betinskih brodova štivana je oko i unutar Novog Dugog mula - sve tješnjeg i tješnjeg i već se sa Skupštine čuo apel za potrebom izgradnje novog mula u zaštiti od juga.

Ima li bolje stvari nego da se zbog izgradnje novih brodova u Betini, ili obnove starijih, traži mulo više?

Nije predsjednica propustila spomenuti ni formule betinsih kalafata po kojoj su se konstruirali brodovi izvrsnih navigacijskih sposobnosti, k tome višenamjenski, linijama savršeno prilagođeni moru i vremenskim uvjetima. U tradicijskoj izradi, u malim obiteljskim škverovima, nastala je betinska gajeta a kao godina se uzima ta, 1740. kad je vrsni kalafat Paško Filipi s obitelji doselio iz Korčule, a kasnije su došle i Urode.

- Međutim, za pretpostaviti je da njihovo doseljenje nikako nije slučajno već je bilo predodređeno ekonomskim migracijama onoga doba pa su, tražeći posao, došli u mjesto u kojem se njihov zanat tražio i cijenio.... Što znači da je drvena brodogradnja u našem kraju i mjestu već postojala, možda u skromnijem obliku.

- Štošta oko hrvatskog drvenog broda promijenilo se u nekoliko zadnjih desetljeća, što se Betine tiče od početka održavanja Regate za dušu i tilo. Nekako ranije i tada pri HAZU i u sklopu projekta Ars Halieutika i pod pokroviteljstvom Komisije za istraživanje i očuvanje hrvatske pomorske baštine, Znanstvenog vijeća za morsku brodogradnju, Razred za pomorstvo, naslov je glasio - betinska gajeta sveti brod. Dakle odlukom je priznat tip tradicijskog drvenog broda, a tu veliku zahvalnost dugujemo prof. dr. Velimiru Salamonu i našem sumještaninu prof. dr Nenadu Bobancu - oni su naši počasni članovi! - rekla je predsjednica Fržop.

Dogodio se nakon toga i znanstveni skup u Betini u velikom škveru, baš s temom “Betinska gajeta - proizvod specifičnog, gospodarskog i društvenog stanja”.

Od izuzetno važnih, baš izuzetno važnih zaključaka, a to je ponovno pokretanje srednjškolskog obrazovanja za brodograditelje pa osnivanja Muzeja drvene brodogradnje u Betini, prvi nije realiziran do danas, a Muzej bogme jest, zahvaljujući matičnoj Općini Tisno i uz praktičnu pomoć tadašnjeg predsjednika Đenka Šandrića.

Muzej postoji, prelijep je i prepametan i pobire muzeološke nagrade doma i diljem Mediterana. Nematerijalna zaštitita kulturnog dobra betinsku je gajetu stigla u lipnju 2015. kad je upisana u Registar kulturnih dobara RH.

A kad se radio Muzej, ogroman doprinos, često posredstvom tadašnjeg predsjednika Đenka Šandrića, dale su betinske kalafatske obitelji. To što su one dale, to su neprocjenjivo vrijedni eksponati novog muzeja.

Nabrojala je u svom prigodnom govoru predsjednica Fržop ama baš sve koji su na ovaj ili onaj način zaslužni, a Udruga im pripremila priznanja, prigodna, premda su i bez priznanja zaslužni svi ili makar većina, mnogi. Od pojedinaca do društava, udruga, privatnika, prijatelja, betinskih gostiju... Ne možemo ni ispisati cijelu listu.

- Naša Udruga, kao i naš drveni brod, ima dušu, ona postaje živi spomenik njenih članova a sad ih je šezdeset koji su odlučili čuvati tradiciju mjesta i nasljeđe predaka.

No govora je bilo i o tome kako u Muzeju na otvorenome više nema mjesta i kako tu vlada uvjetno rečeno neki nered, ali i činjenica da svaki uboga brod u betinskom vlasništvu mora imati svoj vez. To je njihova nasušna potreba i pravo.

Skupština je održana užežin Regate za dušu i tilo, a malo iza regate Dlan i veslo - ove godine baš veličanstvene ženske veslačke regate koja je revitalizirana marom Turističke zajednice, Udruge i - veslačica kao takvih. Ove godine - devedeset njih!

A kad je završila svečana Skupština na kojoj smo odslušali i najnoviju Škevinovu Betinsku gajetu s pjevačicama KUD-a Zora, onda su neki mladi ljudi odmah uzeli sve sklanjati i čistiti prostor.

Članovi udruge i to - mladi! Pomladak!! Nemoš vjerovati ali - eto ti garancije za iduća desetljeća Betinske gajete - svetog i živog broda.