Pred Drugi svjetski rat, Velika Britanija imala je najjaču trgovačku flotu na svijetu. Pod njezinom zastavom plovilo je oko 3000 brodova za otvoreno more i 1000 za dužobalnu plovidbu, što je iznosilo oko jedne trećine ukupne svjetske trgovačke flote.
Iako su plovili na brodovima respektabilnih kompanija najjače pomorske sile, tadašnji i zapovjednici i mornari plovili su u uvjetima koje danas ne nalazimo ni u najlošijim kompanijama jeftinih zastava. Bilo je više pravilo nego rijetkost da je i kapetan od svoga novca morao šivati uniformu, te na brod donositi osnovne higijenske potrepštine, a često je koristio i svoj sekstant, svoje pomorske karte..
Kompanije su smatrale da je desetak slobodnih dana nakon šest mjeseci plovidbe više nego dovoljno za odmor na kopnu. Lady Astor, prva žena zastupnica, 1938. je u britanskom parlamentu izjavila da mornari žive u uvjetima za koje ne bi očekivala ni da ih tvorovi imaju.
Smatrala je i da bi mornari, kada su na kopnu, trebali nositi žutu traku oko ruke kako bi djevojke i žene odmah znale da imaju posla s mornarom jer postoji velika mogućnost da su zaraženi nekom spolnom bolešću.