Morska galerijaVirtualna izložba: Dok na moru vlada jugo, opustite se Bonačićevom bonacom

Ovih kišnih dana kada jako jugo privezuje brodove, odgađa regate, razdvaja otoke i kopno, najljepše je odmarati kod kuće, u pauzama između utakmica pogledati kakav film s obitelji, pročitati knjigu, umiriti se uz lijepe fotografije...

Tome u prilog donosimo sjajnu izložbu fotografija nagrađivanog zadarskog fotografa Aleksandra Bonačića, istinskog umjetnika s one strane objektiva. 

Svojim fotografijama redovito prijateljima zaželi dobro jutro na Facebooku, nerijetko nasmije dozom nepretencioznog humora, duhovitom zaigranošću, ljepotom detalja iz svakodnevnice, majstorski uhvaćenim crno-bijelim kadrovima, podari svakom onaj dragocjen trenutak kada zastanete i bar na kratko se prepustite Bonačićevoj ‘bonaci‘.

- Fotografijom se bavim od osmog razreda osnovne škole, s prekidima uzrokovanih nekim drugim interesima, ali joj se vraćam oko 2000. godine, otkada i počinjem ozbiljnije promišljati o njoj.

More kao motiv kod mene nije ekskluziva jer moj odabir kadrova je vrlo širok...Sve što mi estetski, humorom, pričom, zanimljivošću privuče pažnju postaje fotografija...

Dakako, kako živim na moru. Ono je jedan od važnijih vizualnih segmenata. A inspiracija za fotografije? Gotovo sve. Od apstraktnih odraza u moru, lokvi, staklu, raznih detalja, ljudi i njihovih odnosa, prirode, crno-bijelog promišljanja u hodu, uglavnom sve što smatram estetski vrijednim ili oku zanimljivim - rekao nam je Bonačić koji podjednako suptilno i vješto hvata kadrove Velebita. Predstavio je ovu mitsku planinu kroz bajkovita stvorenja, kamena lica u romanu "Beskonačna šuma" zadarskog autora Frane Herende, koji govori o bratskoj ljubavi i besmislu rata. Uz Bonačićeve, roman krase i bajkovite fotografije zadarskih fotografa planinara: Jerolima Vulića i Marka Lorenza Blaslova, a promocija se ovih tjedana odvija po raznim gradovima.

Prije nego se prepustite Bonačićevoj izložbi, obratite pažnju na naslove fotografija. Adrijana Vidić, zadarska profesorica, svojedobno je zamjetila kako u njegovim fotografijama ‘ima nečeg jako književnog, posebno kada im autor doda naslov – postanu skoro poput pjesme, nekad mikropriče, potentne minijature koje proizvode upečatljiv dojam koji s naknadnim čitanjem/promatranjem ni najmanje ne blijedi‘.