Mnogo prije nego što je Kolumbo prešao Atlantik, osam građevina s drvenim okvirima prekrivenih travom stajalo je na uzvisini iznad tresetišta i potoka na sjevernom vrhu kanadskog otoka Newfoundland, što je dokaz da su Vikinzi stigli u Novi svijet prvi.
No, točan trenutak kada su Vikinzi putovali da osnuju naselje L'Anse aux Meadows ostao je nejasan - do sada.
Znanstvenici su u srijedu objavili da je nova tehnika datiranja koja koristi kao referentnu točku davne solarne oluje otkrila da je naselje postojalo prije 1021. godine i 471 godinu prije prvog putovanja Kolumba.
Tehnika je korištena na tri komada drva posječenog za naselje, i svi su rezultati upućivali na istu godinu.
Vikinško putovanje predstavlja višestruku prekretnicu za čovječanstvo.
Naselje nudi najstarije poznate dokaze o prekooceanskom prijelazu.
Također označava mjesto na kojem je čovjek završio krug po zemljinoj kugli nakon što je tisućama godina ranije dopješačio u Sjevernu Ameriku preko kopnenog mosta koji je nekada povezivao Sibir s Aljaskom.
"Ovi sjeverni Europljani zaslužuju pohvale što su bili prvo ljudsko društvo koje je prešlo Atlantik", rekao je geoznanstvenik Michael Dee sa sveučilišta Groningen u Nizozemskoj, koji je vodio studiju čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature.
Vikinzi su bili pomorci sa skandinavskim domovinama: Norveškom, Švedskom i Danskom.
Krenuli su kroz Europu, ponekad kolonizirajući područja a drugi put trgujući ili upadajući u druga područja.
Posjedovali su izvanredne vještine gradnje brodova i plovidbe te su osnovali naselja na Islandu i Grenlandu.
"Mislim da je pošteno opisati putovanje i kao putovanje s ciljem otkrića ali i potrage za novim izvorima sirovina", rekao je Dee.
"Mnogi arheolozi vjeruju da je glavna motivacija za njihovo traženje tih novih teritorija bila otkrivanje novih izvora drva. Općenito se vjeruje da su otišli s Grenlanda, gdje je drvo, pogodno za gradnju, iznimno rijetko."
Njihova drvena plovila pokretala su se na jedra i vesla. Jedan sačuvani primjer, nazvan brod Oseberg, dugačak je 21,6 metara.
Doba Vikinga tradicionalno se definira kao vrijeme od 793.-1066., što predstavlja širok raspon vremena za transatlantski prijelaz.
Uobičajeno radiokarbonsko datiranje - određivanje starosti organskih materijala mjerenjem sadržaja radioaktivnog izotopa ugljika - pokazalo se previše nepreciznim za određivanje starosti naselja L'Anse aux Meadows otkrivenog 1960., iako je postojalo opće uvjerenje da datira iz 11. stoljeća.
Nova metoda datiranja oslanja se na činjenicu da solarne oluje proizvode prepoznatljiv radiougljikov trag u prstenovima godišnjeg rasta stabla. Bilo je poznato da je došlo do značajne solarne oluje - izbijanja visokoenergetskih kozmičkih zraka sa Sunca - 992. godine.
U sva tri ispitana komada drveta, od tri različita stabla, formirano je 29 prstenova rasta nakon onog koji je nosio dokaze o solarnoj oluji, što znači da su drva posječena 1021. godine, rekla je arheologinja Sveučilišta Groningen Margot Kuitems, autorica studije.
Drvo nisu sjekli autohtoni stanovnici jer postoje dokazi o metalnim oštricama koje oni nisu posjedovali, rekao je Dee.
Trajanje vikinškog naselja ostaje nejasno, iako je možda trajalo desetljeće ili manje, a možda je u svakom trenutku u naselju bilo 100-njak vikinga, rekao je Dee.
Njihove su građevine nalikovale nordijskim zgradama na Grenlandu i Islandu.
Usmene predaje nazvane islandske sage opisivale su prisutnost Vikinga u Americi.
Zapisani stoljećima kasnije opisuju vođu po imenu Leif Erikson i naselje zvano Vinland, kao i nasilnu i mirnu interakciju s lokalnim narodima, uključujući hvatanje robova.
Datum 1021. otprilike odgovara sagama, rekao je Dee, dodajući: "Stoga se postavlja pitanje, koliko su ostale sage o avanturama istinite?"