StoryEditorOCM

priče čitateljaSjećanja mame suze radosnice, a i one od tuge. Zbogom, Gunduliću, stari druže. Život nas je spojio i zato neka ti je mir umornim lamarinima...

Piše Ana Grabovac
2. travnja 2022. - 07:45

Alžir, lipanj 1987... Budući da sam često sama, bilo kući ili ovako u kabini broda dok skitam po svijetu, mislima često dajem neobičan tok. Neobičan za obične ljude, koji nikada nisu imali prilike živjeti brodski život i na ovakav način skitati svijetom.

Jesam li u prednosti pred tim ljudima, tko bi ga znao? Jer, što manje vidiš, manje i želiš, a što manje znaš, manje i razmišljaš! Maksima koja u životu prilično vrijedi.

Ja opet, po tko zna koji put, koristim gostoprimstvo broda Gundulić. On mi dođe kao netko najbliži moj. Jer mi nije nitko, moj i blizak, ovoliko puta pružao kućni treatment.

Radosti u mladosti

Prvi put sam na njemu plovila davne 1969. godine. Dakle, na njegovu prvom putovanju iz brodogradilišta Cadiz Sevilla (Španjolska). Prilično dugo se znamo...

08. studeni 2024 07:45