U proljeće 1921. mornarički remorker USS Conestoga je na putu između Kalifornije i Američke Samoe izgubio kontakt s bazom. Pretpostavljalo se da se u tom trenutku brod nalazio stotinjak milja jugoistočno od Havaja.
Podmornica USS R-14 poslana je iz Pearl Harbora u potragu i pomoć, ali se vrlo brzo ono što je trebalo biti rutinska potražno-spasilačka akcija pretvorilo u pravu noćnu moru za spasioce.
Zbog pogrešnog proračuna potrebne količine goriva, R-14 uspio je samo doploviti do mjesta gdje su pretpostavljali da bi se Conestoga mogla nalaziti. Nisu imali ni dovoljno struje u svojim akumulatorima, a pokvario im se i radio. Da stvar bude još gora, zalihe hrane za posadu od 27 članova, uz svu racionalizaciju, mogle su izdržati najviše pet dana.
Uvidjevši da se nalaze u bezizlaznoj situaciji i da su prepušteni sami sebi, strojar Roy Trent Gallemore došao je na ideju da se posluže onim čime su se moreplovci oduvijek koristili: vjetrom. Zašili su osam svojih visećih ležaljki i tako napravili jedro. Kao jarbol koristili su kran dizalice za utovar torpeda.
Na taj su način uspjeli ploviti brzinom od jednog čvora. Onda su zašili šest deka i podigli ih na drugi jarbol, odnosno radio-antenu. To im je omogućilo dodatnih pola čvora brzine. Još jedan čvor dobili su napravivši okvir od svojih kreveta i razapinjanjem jedra od osam deka u taj okvir.
Ta brzina bila je dovoljna da potezni generatori počnu proizvoditi i nekakvu struju za punjenje akumulatora. Nakon 69 sati plovidbe, uspjeli su se 15. svibnja 1921. dovući do najistočnije točke Havaja.
Mjesec i pol dana kasnije, 30. lipnja, Conestoga je službeno proglašena nestalom. Njezina olupina pronađena je tek 2016. godine, i to oko dvije tisuće milja dalje od mjesta gdje su je tražili: pokraj otoka Farralona ispred San Francisca.