mještani ogorčeniNižu se ekološki incidenti u Vranjicu, a za njih još nitko nije proglašen krivim: ‘Igramo se mačke i miša, od svih dobivamo jedan te isti odgovor‘

Ekološki incidenti u Vranjicu nižu se iz mjeseca u mjesec i za njih još nitko nije odgovarao, a pitanje je i hoće li, javlja HRT. U Građanskoj inicijativi "Mjesto koje hoće živjeti" zbog toga su ogorčeni, i zasad čine jedino što mogu zbog onečišćenja mora i okoliša neumorno zovu inspekcije.

Zabijelila je petoga prosinca vatrogasna pjena more u Vranjicu. Mještanima je rečeno kako pjena nije opasna za okoliš.

- Kemijski je sastav, što samim time znači da nije dobar za okoliš - objašnjava Martina Grgić Vukić, GI "Mjesto koje hoće živjeti".

Krajem studenoga vranjičke su brodice plivale u nafti. Lučka kapetanija zaključila je, kaže sugovornica, kako nije do čovjeka, već je nafta stigla otpadnim vodama.

- Inspekcijskim uviđajem utvrdili su da nije onečišćenje došlo tim putem, što znači da, opet je došlo na naše kako je ljudski faktor u pitanju - istaknula je Grgić Vukić.

Samo u posljednja četiri mjeseca, koliko djeluju, Građanska inicijativa uputila je više od 40 dopisa različitim institucijama, bili su i na nekoliko sastanaka. I svi im kažu kako ih razumiju, tapšaju ih po ramenu, padne i pokoje obećanje, no krivci još nisu ni imenovani, a kamoli kažnjeni.

Vranjic

Paun Paunović/Arhiv/Cropix

- Inspektorati su nam obećali da će riješiti situaciju, ali nažalost, mi ne vidimo nikakva trenutačna rješenja. Znači, sve je isto - govori Ivan Milišić, GI "Mjesto koje hoće živjeti".

A ne bi trebalo biti. Zbog djece, zbog zdravlja.

- Igramo se mačke i miša s inspektorima i nadležnim institucijama. Svi prebacivaju krivnju, od svih dobivamo jedan te isti odgovor, a to je da je počinitelj nepoznat - govori Grgić Vukić.

Pa čak i kad su prekršaji oku vidljivi i događaju se stalno, kao što je, kažu, slučaj s obližnjim brodogradilištem.

- Iako je Ministarstvo prometa, mora i infrastrukture stavilo zabranu, znači nitko ne smije unutra biti ni raditi. Ljudi se kreću, ulaze po brodovima, radi se, oprema se - ističe Ivana Ćubelić, GI "Mjesto koje hoće živjeti".

U mjestu onečišćenom azbestom, i tko još zna čime, isfrustrirani, su, kažu, ali ne i obeshrabreni, tek su počeli. Ako ih hrvatske institucije ne shvaćaju ozbiljno, obratit će se, ističu, onima u Bruxellesu, javlja HRT.