Tijekom ljetnih mjeseci i godišnjih odmora sve se više ljudi bavi ronilačkim sportovima, penje na veće nadmorske visine i leti avionom, pri čemu mnogi ne razmišljaju o tome da sve te aktivnosti mogu dovesti do barotraume uha i sinusa, odnosno do problema izjednačavanja tlakova između atmosfere i srednjeg uha.
Neke su osobe sklonije barotraumama i stoga bi trebale biti opreznije u tjednima koji dolaze te naučiti neke preventivne vježbe koje mogu pomoći, kaže prim. doc. dr. sc. Marisa Klančnik, specijalist otorinolaringolog, subspecijalist audiolog na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata KBC-a Split.
– Da bi uho pravilno funkcioniralo, tlak u srednjem uhu i u atmosferi mora biti izjednačen. Funkciju izjednačavanja tlakova ima cijev koja se naziva Eustahijeva tuba: jedan je kraj tube u srednjem uhu, a drugi se otvara u stražnjoj strani ždrijela. Eustahijeva tuba tijekom rasta i razvoja doživljava brojne promjene.
Do barotraume dolazi kada je poremećana ravnoteža tlakova između srednjeg uha i atmosfere. Kako se penjemo ili spuštamo avionom, odnosno ronimo, tlak zraka u atmosferi pada ili raste, zrak u sinusima se širi i normalizira kroz nosnu šupljinu i Eustahijevu tubu.
Te smo tegobe svi osjetili prigodom leta zrakoplovom, osobito ako smo bili prehlađeni!?
– U slučaju prehlade, alergije gornjih dišnih puteva ili upale sinusa, začepljeni su nosni kanali te dolazi do oticanja sluznice nosa i sinusa, tlak u uhu i u sinusima se ne izjednačava s tlakom u atmosferi te nastaje negativan tlak u srednjem uhu i može doći do oštećenja uha i sinusa.
Najčešće se radi o blažim tegobama u vidu začepljenja i punoće uha prigodom mijenjanja atmosferskog tlaka, ali ako dođe do barotraume, tegobe su teže i dulje traju. Oštećenje uha barotraumom je značajno češće nego sinusa, a prigodom vožnje avionom smetnje su više izražene kod slijetanja nego kod polijetanja.
I metar dubine je opasan
Koji su simptomi barotraume i koji su im ljudi skloniji?
– U diferencijalnoj dijagnozi glavobolja i bolova u uhu (otalgije) moramo misliti i na mogućnost barotraume uha i sinusa, osobito ako imamo anamnestičke podatke o nedavnom putovanju avionom ili ronjenju. Do barotraume uha dolazi najčešće zbog ronjenja i letenja, a veću sklonost imaju osobe s urođenim ili stečenim malformacijama nosa i sinusa, alergijama gornjih dišnih puteva, opetovanim infekcijama nosa i sinusa te ozljedama glave, uha, nosa i sinusa.
U ljetnim mjesecima posebno je rizično ronjenje. Što je u toj aktivnosti, kojom se bavi sve više rekreativaca, najopasnije?
– Barotrauma srednjeg uha je najčešća ozljeda koja se povezuje s ronjenjem. Javlja se kod 30 posto novih ronilaca i u oko 10 posto onih iskusnih. Prigodom zaranjanja dolazi do povećanja tlaka i komprimiranja zraka u srednjem uhu, a bubnjić se utiskuje.
Ako u tom trenutku dođe do izjednačavanja tlakova, bubnjić se vraća u normalan položaj. Međutim, ako se javi problem izjednačavanja, odnosno ako ronilac ne može Valsalvinim manevrom dodati zrak iz ždrijela preko Eustahijeve tube u srednje uho, tlak u bubnjištu postaje sve manji u odnosu na tlak okoline.
Bubnjić se sve više utiskuje i nastaje zadebljanje sluznice bubnjišta te krvavi izljev u srednjem uhu. U slučaju dubljeg zaranjanja dolazi do jake boli, perforacije bubnjića prema unutra, vrtoglavice, tinitusa i gubitka sluha. Kod izranjanja situacija je obrnuta, tlak okoline je sve manji, a zrak začepljene Eustahijeve tube ne može spontano izići iz bubnjišta.
Dolazi do porasta tlaka u srednjem uhu, izbočenja bubnjića, a može doći i do prekida lanca slušnih košćica te perforacije bubnjića prema van. Važno je naglastiti da, ako postoji disfunkcija Eustahijeve tube, može doći do barotraume uha prigodom zaranjanja na samo jedan metar dubine!
Ponekad je posljedica ronjenja i krvarenje iz uha, što zna izgledati dosta dramatično!
– Otoskopski izgled ovisi o opsegu ozljede. Može se raditi o blažoj hiperemiji bubnjića do izrazito crvenog bubnjića, perforacije bubnjića i krvavog izljeva.
Simptomi su bol, punoća i začepljenje uha, slabiji sluh, šumovi (tinitus), vrtoglavica, krvarenje iz uha, perforacija bubnjića, oštećenje lanca slušnih košćica, a u slučaju nesvjestice može doći i do utapanja. Tegobe su najčešće blage, ali ako potraju dulje od jednog dana, potrebno je javiti se liječniku specijalistu otorinolaringologu-audiologu.
Ne na puni želudac
Koliko je uopće opasno krvarenje iz uha?
– Do krvarenja iz uha može doći i zbog raznih trauma i frakture kostiju glave, ozljeda zvukovoda tvrdim predmetima, stranih tijela zvukovoda, uboda različitih kukaca, mehaničke ili akustičke traume bubnjića koja nastaje zbog praska ili eksplozije u blizini uha, odnosno udarca po uhu. Upalna stanja bubnjića, odnosno hemoragijska ili krvareća upala bubnjića u sklopu akutne respiratorne virusne infekcije, može dovesti do krvarenja iz uha. Korištenje antikoagulantne ili antiagregacijske terapije ponekad izaziva spontano krvarenje uz uha.
U čemu se sastoji liječenje i koliko je uspješno?
– Liječenje se sastoji u ponavljanju akta gutanja, zijevanja i Valsalvina pokusa – dobro udahnuti na usta, zatvoriti usta i začepiti nos te puhati kroz zatvorene nosnice; upotreba lokalnih dekongestiva – kapi u nos pet – sedam dana; ako postoje alergije gornjih dišnih puteva, potrebni su i oralni antihistaminici i intranazalni kortikosteroidi (sprejevi za nos), a vrlo rijetko je potreban kirurški tretman rezanja bubnjića (miringotomija).
Ako postaje znakovi upale i infekcije, potrebno je i liječenje antibioticima. Krvarenje iz uha liječi se u ovisnosti o uzroku. Najčešće krvarenje prestane u roku od nekoliko sati.
Ako je krvarenje posljedica perforacije bubnjića, bitno je ne močiti to uho, antibiotska zaštita kao prevencija upale, kapi u nos, a perforacija najčešće spontano zacijeli.
Ako ne zacijeli, može doći do infekcije srednjeg uha i kronične upale pa se izvodi kirurška rekonstrukcija bubnjića i uklanjanje upalnog sadržaja. Najvažnije u liječenju je očuvanje sluha i ravnoteže, održavanje prohodnosti Eustahijeve tube i sprječavanje nastanka infekcije.
Što možemo poduzeti da spriječimo barotraume u ljetnim mjesecima?
– Najbolja prevencija je ponavljanje zijevanja i gutanja prigodom slijetanja i uzlijetanja, žvakanje žvakalice te korištenje kapi za nos 30 minuta prije polaska aviona, uzimanje adekvatne količine tekućine, te preporuka ne konzumirati alkohol i kofein i jako pikantne namirnice.
Također se savjetuje ne kretati na putovanje, na plivanje, ronjenje ili planinarenje punog želuca, sa sobom uvijek imati kapi ili sprej za nos, analgetike, antihistaminike, antibiotike ako postoji sklonost upalama dišnih puteva i febriliteta, lijekove protiv bolesti putovanja (kinetoze) i kreme protiv alergija, uboda kukaca i zaštitu od sunca.
Također savjetuje se nošenje lagane odjeće od prirodnih materijala, šešira sa širokim obodima, zaštitnih naočala te koristiti terapiju za kronične bolesti ako postoje, te lagana mediteranska prehrana. Hidracija organizma i boravak u hladu i lagano klimatiziranim prostorima najbolja je prevencija tegoba koje prate ljetne uvjete.
Bitno je istaknuti da i najmanja prehlada i začepljenje nosa, upala uha ili sinusa može kod ronioca dovesti do teške barotraume uha, te je najbolje ronjenje odgoditi dok se bolest ne izliječi.