Šta su imali, jedva da su bili tinejdžeri, braća Denis, Tomislav i Jeran, ono kad su uzeli ćaćin brod, salbunjer, bez da ćaća zna, i otišli ga nakrcat pijeskom. I nakrcali su ga. Na Badnjak. Ćaća Bariša skoro je pao u nesvijest kad je vidio što su napravili. Prisjeo mu je bakalar. Ali mu je zato ujutro, kad je došao sebi, srce tuklo kao da zvono s crkve svetog Roka tuče. Od ponosa, dabome.
Gleda Tomislav prema moru, a s balkona njegove kuće u Krilu Jesenice more je sve što se vidi, i priziva u sjećanje maloga Tomislava, jedva tinejdžera.
- A šta ću poć lagat, nisan volija radit na brodu, krvav je to posal bija, a radilo se od najmanjih nogu, niko te nije pita možeš li, mora si - govori Tomislav Grubiša.
A u ta doba brodovi nisu bili luksuz. Ploveći hoteli. Niti su k...