“Žene i djeca prvi!”. Naredba koja je izdana dok je Titanic tonuo prije 110 godina osramotila je neke muškarce koji su preživjeli. Među njima i samog predsjednika White Star Linea, J Brucea Ismaya. Ismay je ozloglašen kao “kukavica s Titanica” nakon što je napustio brod koji je potonuo 15. travnja 1912., uz gubitak više od 1500 života. Sada se njegov dalji rođak bori da spere ljagu s njihova prezimena – javlja "Times".
Clifford Ismay napisao je "Kako razumjeti J Brucea Ismaya" ("Understanding J Bruce Ismay"), knjigu koja donosi niz otkrića iz obiteljske arhive i dokaze koji sugeriraju da Ismay nije bio kukavčki lik kakvim je dugo bio prikazivan. U filmu "Titanic" Jamesa Camerona prikazan je kako neodgovorno zahtijeva da brod ubrza, a kasnije će uskočiti u čamac za spašavanje mnogo prije nego što je za to većina putnika imala priliku.
Njegov rođak tvrdi da stvari nisu bile tako crno-bijele, da je Ismay spašavao živote na brodu i da je bio nesretan što su ga neprijatelji nepravedno ocrnjivali u američkom tisku.
"Kada bolje pogledate, priča o Bruceu je vrlo komplicirana i vrlo tužna", rekao je Clifford, dodajući da je Ismay nakon tragedije bolovao od PTSP-a.
'Spašavao je živote dok je mogao'
U knjizi Ismayeva rođaka tvrdi se da je on uvelike pridonio pokušajima spašavanja života na "Titanicu", a Clifford je izvukao dokaze da je Ismay naporno radio na evakuaciji putnika. Proučavajući brojne iskaze svjedoka, koji su naveli da je pomogao u porinuću najmanje sedam čamaca za spašavanje, Clifford je zaključio:
"Sve vrijeme bio je zauzet pripremama i spuštanjem čamaca, kao i ukrcavanjem žena i djece na njih, vičući: 'Ljubazno se odmaknite i ustupite mjesto damama.'”
Obiteljski arhiv pokazuje da je, mjesecima nakon potonuća, Ismay dobio pismo od mladenaca u kojem mu se zahvaljuje na tome, jer je mladenka bila domaćica na "Titanicu". Ona, Evelyn Marsden, ustručavala se ući u čamac za spašavanje jer je bila “samo domaćica”, ali joj je Ismay rekao: “Sada ste sve samo žene.”
Što se tiče Ismayeva vlastitog bijega, Clifford napominje kako se čini da ovaj uopće nije nosio prsluk za spašavanje (zapravo je samo nabacio kaput preko pidžame), pa zaključuje kako bi to moglo značiti biti da je namjeravao potonuti s brodom. Postoji i otprije mnogo svjedočanstava koja navode da je Ismay pomagao ženama da uđu u čamac, sve dok ih više nije bilo. Tada se tek ukrcao, iako su neki drugi izvori to osporavali.
Većini ljudi danas poznat je samo jedan, pristran prikaz Ismaya kao arogantnog, sebičnog poslovnog čovjeka koji zahtijeva od kapetana da poveća brzinu broda na račun sigurnosti, e da bi se kasnije spasio skočivši u najbliži čamac. No, moguće je dokazati da je Ismay pomogao članovima posade u pripremi čamaca za spašavanje prije nego što je pomogao ženama i djeci da uđu u njih.
"Pomagao sam, koliko sam mogao, pri izvlačenju čamaca i stavljanju žena i djece u čamce", svjedočio je Ismay tijekom američke istrage.
Uvjeriti putnike da napuste toplu udobnost broda zbog ulaska u neudobne čamace na velikoj hladnoći zacijelo je bio izazov, pogotovo jer nije odmah bilo vidljivo da postoji ikakva opasnost.
Ali, Ismay je iskoristio svoj položaj i utjecaj kako bi potencijalno stotine žena i djece odveo na sigurno. Nastavio je to činiti sve dok se kraj nije približio. Nakon što je postalo jasno da će brod potonuti prije nego što pomoć stigne, i tek nakon što je provjerio da u blizini više nema putnika, Ismay se konačno popeo na posljednji čamac koji je spušten. Otprilike 20 minuta kasnije, Titanic je nestao s površine i ušao u povijest.
Slomljen na "Carpathiji"
U posljednjim trenucima na brodu, Ismay je navodno skrenuo pogled i jecao. Na brodu RMS Carpathia, koji je došao u pomoć preživjelima, težina tragedije već je počela nanositi danak Ismayu. Ostao je zatvoren u svojoj kabini, neutješan i pod utjecajem sredstva za smirenje koje mu je dao brodski liječnik.
Kada su se priče o Ismayevoj krivnji počele širiti među preživjelima na brodu, Jack Thayer, jedan od preživjelih, otišao je u Ismayjevu kabinu da ga utješi. Kasnije će se prisjetiti: “Nikad nisam vidio čovjeka tako potpuno uništenog.”
Doista, mnogi na brodu suosjećali su s Ismayom. Ali, te simpatije nije dijelio velik dio javnosti; po dolasku u New York, Ismay je već bio pod teškim kritikama medija s obje strane Atlantika. Mnogi su bili ogorčeni što je preživio dok je toliko žena i djece, umrlo.
Iako ga je katastrofa zasigurno progonila, Ismay se nije skrivao od stvarnosti. Donirao je značajnu svotu mirovinskom fondu za udovice poginulih u ovoj katastrofi. Umjesto da izbjegne odgovornost odstupanjem s mjesta predsjednika, pomogao je isplatiti mnoga potraživanja iz osiguranja od strane rodbine žrtava...
Također, po svemu sudeći Ismay uopće nije ni trebao biti na "Titanicu" pri kobnoj plovidbi. "Imam dokaze u obliku pisama da je planirao svoje umirovljenje dosta vremena prije nego što je 'Titanic' isplovio”, kaže Clifford. "No, njegova zamjena na tom mjestu nije bila sasvim spremna da se uhvati tog posla, pa je Bruce odgodio svoje umirovljenje."
Međutim, Ismay ipak snosi odgovornost za nedovoljan broj čamaca za spašavanje. Bilo ih je samo 20, dovoljno za otprilike polovicu ljudi na brodu. Konstruktor broda želio ih je staviti više, ali mu je to odbijeno iz tvrtke International Mercantile Marine, čiji je predsjednik bio J. Bruce Ismay. Odlučili su tako na temelju široko uvriježenog mišljenja da je "Titanic" nepotopiv.
Zamjerio se izdavaču Hearstu
Od samog početka se govori kako da je Ismay naredio da brod ide brže, povećavajući rizik od udara u ledenu santu. Međutim, Clifford je rekao da je to pretjerano. “Vjerujem da 'Titanic' jest malo ubrzao radi testiranja mogućnosti, budući da je to bilo njegovo prvo putovanje,” rekao je, “ali ne vjerujem da su pokušavali stići do New Yorka dan prije roka.”
Britanska istraga oslobodila je Ismaya optužbi za povećanje brzine i naprasni ulazak u čamac za spašavanje. Međutim, godinama ranije, on nije bio na strani novinskog mogula Williama Randolpha Hearsta, koji je iskoristio priliku da mu se osveti.
Takozvani "žuti tisak" nazvao ga je "J. Grubijan Ismay”. Bilo je mnogo neukusnih karikatura koje prikazuju Ismaya kako napušta Titanic. Jedna ilustracija prikazuje popis mrtvih s jedne strane, a popis preživjelih s druge strane – 'Ismay' je jedino ime na potonjoj. Takva predodžba o njemu se ustalila.
U jednom televizijskom serijalu prikazan je kako se čak oblači u žensku odjeću da bi na prijevaru ušao u čamac za spašavanje, a u filmu je bio prva osoba koja je ušla, napominje Clifford i dodaje: “Nadam se da ću takve tvrdnje ovime opovrgnuti. ”
Od 1912. godine nakupilo se dokaza u Ismayevu korist, koji su bili zanemarivani. No, neoprostivo je da moderni mediji nastavljaju s prikazivanjem Ismaya kao glavnog negativca u priči o "Titanicu". S čisto književnog ili filmskog stajališta, to ima smisla: za dobru dramu potreban je dobar negativac. Ali, to pridonosi dodatnom kaljanju imena pravog čovjeka, makar je on odavno mrtav.
Sjena ove katastrofe nikad nije prestala proganjati Ismaya, sjećanja na tu kobnu noć nikad mu nisu izlazila iz glave. Umro je od moždanog udara 1936. godine, a ime mu je do danas nepopravljivo ukaljano.