Bilo je to u doba dinosaura, krenuli su na put iz Norveške i nošeni najvjerojatnije ledenjakom, koji se počeo topiti, možda baš ovdje, stigli u Jadransko more. Danas su škampi vrhunska morska delicija, a o njihovoj populaciji u podvelebitskom kanalu, brinu zajedno i znanstvenici i ribari - objavljuje HRT u emisiji More.
Tko bi rekao, iako upućeni to znaju, škampi grade nastambe pod morem. Rupe su promjera 10-ak centimetara, dužine do metra i u njima borave tijekom dan. Izlaze obično u sumrak u potragu za hranom Razmnožavaju se jednom godišnje, uglavnom ljeti, neposredno pred parenje presvlače oklop, a ženka oplođena jajašca nosi uz nogu 8 do 9 mjeseci.
- Mi smo zapravo bili zainteresirani za to što ribari u velebitskom kanalu i zadrugari iz velebitskih škampiona, puštaju ženke s vanjskim jajima nazad u more. Zanimalo nas je da li te jedinke zapravo uopće prežive to puštanje nazad. Onda smo označili 2 tisuće jedinki s malim oznakama, pustili smo te jedinke i onda smo pratili kroz 5 mjeseci hoćemo li ih ponovno uloviti, rekla je Marina Mašanović, doktorandica PMF-a Sveučilišta u Zagrebu.
I ulovili su, 20 posto označenih jedinki, što je bio znak da preživljavaju povratak u more.
- Tako da su ribari dobili još veći motiv da puštaju te ženke s vanjskim jajima nazad i zapravo nam je cilj sada animirati i ostale ribare da to isto rade i da slijede tu praksu, govori Mašanović.
- Ženke su se počele sve više i više bacati. Bilo je ribara koji su radili to i prije, koji su bili daleko svjesniji i koji su radili to da bi se očuvala populacija i na kraju krajeva, nama je to u interesu, rekao je Šime Stojak, škampar iz Vrsi.
A kolike škampe, koju veličinu je najbolje loviti, kako bi se očuvala brojnost njihove populacije, a uz to i olakšati ribarima selekciju - također je dio istraživanja koje se provodi.
- Ocijenili smo da bi veličina mrežnoga tega bila pogodnija za vršu 20 milimetara, te samim time ribar bi skratio svoje vrijeme na plovilu sortiranja. Selekcija bi se odvila na morskome dnu i te manje jedinke bi se mogle dogodine ponovno uloviti s tom vršom, naglašava Mašanović.
- Postoji Zadruga škampara, velebitski škampioni, koja broji 20-ak članova na potezu od Novigrada do Raba. Zadruga je prvenstveno osnovana zbog zaštite velebitskog škampa, bolje promidžbe i radi boljeg plasmana. Dakle ribari su već sami prihvatili nekakve nove ideje što se tiče veličine oka, ističe Stojak.
- Svi ribari koji žele povećati selektivnost na svojim alatima, to Europa podržava i oni će sufinancirati tu zamjenu samoga mrežnoga tega, rekla je Mašanović.
Istraživanje je obuhvatilo i genetsku strukturu populacije škampa.
- Utvrdili smo da se tu dogodila divergencija u dvije linije već u pleistocenu, da imamo jednu liniju koja obuhvaća kanale sjevernoga Jadrana, a druga linija je zapravo otvoreni Jadran, govori Mašanović.
- Sama činjenica da je velebitski škamp prvi potomak norveškog škampa i da je on u biti najstariji škamp u Jadranu, je prije svega marketinška prednost. Imamo podlogu za dobivanje zaštićene oznake izvornosti, baš za velebitski škamp, naglašava Ante Miletić, direktor TZ Ražanac.
- Općina Ražanac je prije godinu dana postala sjedište za otkup i distribuciju cijelog podvelebitskog škampa. Upravo su počeli radovi na obnovi, odnosno sanaciji luke, što će jako utjecati na distribuciju i kvalitetu plasmana navedenog škampa i proizvoda mora, rekao je Damir Jordan, načelnik Općine Ražanac.
- Mislim da smo kao škampari na ovom području, na dobrom putu da očuvamo ovaj škamp, da ga prezentiramo na pravi način koji služi na kraju krajeva i za razvoj turizma na ovom području, istaknuo je Stojak.
A najbitnija je, ističu, i znanstvenici i ribari, upravo njihova međusobna suradnja, javljaju promjene jedni drugima, rezultate istraživanja, kao i ona na terenu, prilagođavaju se promjenama, jer svi imaju zajednički cilj.