Ka i svako jutro oko 5 uri san sa terace bacija pogled na more, za vidit more li se odit na ribe joli ne. Puvalo je i ni bilo vrime za na ribe. Vrati san se u posteju, ma ni za dugo i oko 7 san jopet iša vižitat stanje na moru.
S terace san međutin vidija moga prijateja Franu kako sa svojon crnon gajeton na jarbol bordiža iz Brista i uplovljava u naš porat za popit kafu. Kako je u portu lipo žalo, svaki put se Frane sa svojon gajeton mora nasukat, jerbo nima nigdi blizu njega kolone za vezat brod.
Ja san seja u auto i otiša sa društvon u kojemu su: dotur Olivari, Frane, Vedran Stipić, Velo od pokojnega Mačka, zet i ja popit kafu.
Naravno, uz normalne zajebancije i tirade razni zajebancij. Sidimo mi i Vedran kazije kako je bi sinoć na lignje i kako ga je lignja popjuvala crnilon...