– Eli tražiš ekipu? – prilazi mi prijateljsko pocrnjelo lice, sa šudarom oko glave, Tonka Skračića Treve, a ja već odavno znam da sam i bez pitanja dobrodošao član posade njegova leuta “Gušte”.
Opet sam se zarekla da ću se na idućoj ukrcati. Volim te brodove, te ljude i te posade. Pisat će netko drugi.
Regatnim brodom timuni moj osobni sportsko-društveni komentator 21. “Regate za dušu i tilo” u Betini – Petar Jakovčev.
Crna kutija podataka, znanja, asocijacija i zaje-frkancija tipa:
– Ovi drveni brodi nisu ni za šta drugo nego za vozit tovara na Modrave. Teški su, puno šuškaju, polivaju kad je najmanji vitar na svitu, vrući, skupi su za održavanje....
Impresivan start
Ima u tome opisu mrva istine. Ali kako protumačiti činjenicu da se u Betini na startu našlo 47 brodova u konkurenciji i još dva izvan nje? Kako protumačiti da su ove regate na latinsko idro uhvatile već dobro više od dva desetljeća i kako ih se nakon prve murterske na potezu od Murtera do Krapnja samo na šibenskom području “nakotilo” sedam?
Start ispred betinske rive je, kao i uvijek – impresivan. A nije ni lagan, čak i uz tako malo vjetra koji će regatu pratiti od 15 sati do 16.45, kad je prvi brod ušao u cilj. Regatno polje postavio je predsjednik regatnog odbora, kalafat i jedriličar Ante Fržop, u uobičajenom četverokutu, skrojenom po vremenskim uvjetima: Plitka vala između Bilave i Punte rata, Punta rata, prostor ispred Prosike pa na zapad prema Žminjaku.
– Vidi, vitar sta! A ja se ponada da će bit veselo s toliko brodi oko bova... i s toliko dugih lantina i ogromnih idara ambicioznih i nabrijanih na pobjedu – komentira moj Petar i pokazuje uglancani i za ovo mjesto atipični drveni brodić Talijana Đovanija kojega svako ljeto trajlerom doveze s Lago di Como da bi se vozao oko regate i oko Betine.
On je bar bio diskretan. Krstaš kojem nisam vidila oznake, osim one na idru CRO 1523, svom se snagom, i sasvim nefer prema događaju, trudio naći skoro pa usred regate, u svakom slučaju u fotografskom kadru, pa je trebalo moći naći slike bez njega...
Oko prve bove prva okreće gajeta “Ilka”, s posadom Davora Turčinova Zeca. Naprijed su izbili “Baba Tone” i “Baba Majo”. A to je samo dio baba s imenima ispisanim na bokovima gajeta...
Kroz cijelu regatu i regatno polje idrače je pratio – ćuh vitra.
Skoro pa bonaca. A vruće za poludit.
Prvi put vidim nekoliko baš zadarskih brodova na latinskom idru! Tu su i brodi iz Sukošana, Biograda, Ugrinića, Pašmana, Kukljice, pa “domaći” iz Murtera, Jezera, Tisna, Šepurine i Zlarina, Šibenika i Krapnja. I čak 17 betinskih brodova.
I znate tko je na timunu cijele ove regate i današnje divne fešte?
Jedna žena. Marinka Fržop. Prilično samozatajna i bez puno riči, ustrojila je organizaciju i ovu regatu digla na vidljivo višu razinu.
Brzina im najbitnija?!
– Ove smo godine zaista dobro organizirani, a ono na čemu radimo jest donošenje novih pravila za opremu broda. Posli skoro 25 godina mislim da smo zrili za to. Želja je potaknuti što tradicionalnije i izvornije opremanje brodova koji sudjeluju na regatama, kao najvažnijoj zajedničkoj manifestaciji.
Jedini i najvažniji cilj je istinsko očuvanje izvornosti i tradicije. Udruga “Betinska gajeta” spremna je i financijski pomoći – evo, planiramo postepeno nabaviti platnena idra – jer znamo da sve te promjene iziskuju troškove. No tada će svi sudionici imati barem približno iste uvjete natjecanja, a znatno će doprinijeti očuvanju tradicije i izvornosti. Cilj ne može biti samo sportske prirode – tko će prvi! Naš osnovni cilj je ipak – očuvanje tradicije i baštine.
O tome je na predavanju u Betini dan prije regate govorio i dr. sc. Robert Mohović s Pomorskog fakulteta u Rijeci, stari regataš na latinsko idro i nositelj aktivnosti baštinske plovidbe u Kvarneru. Očuvanje i revitalizacija pomorske baštine – plovimo li u pravom smjeru, bila je Mohovićeva tema:
– Da, bilo je to malo kritički, prije svega o opremanju broda. Ako govorimo o čistoj tradiciji, onda regate to zapravo sve više gube. Jer svi bi htjeli biti prvi ili što brži i tako opremaju brodove. A svi pričamo o tradiciji. Znam, znam, proteći će još vode dok se to ne osvijesti i usvoji. Šteta, jer to su dobri brodovi i uz malo truda mogli bi biti puno izvorniji, a zar to nije naš cilj?
I tako, pričamo o svemu i svačemu, najprije od prove do prove, a potom od stola do stola na pravoj pučkoj fešti i kužini, na rivi u Betini. Ljudi se pozdravljaju, grle, ljube, susreću se stari znanci, nabacuju primjedbe, ideje!
Tu je Murterin Dragutin Juraga Škuri, koji je od porinuća pa do danas naprosto nadležan za murtersku “komunalnu” gajetu “Kurnataricu”. Za svaku regatu – a “Kurnatarica” je na svakoj – Škuri u posadu uzme bar po dvoje djece – ili samo djecu. Uvijek. Ovaj put u posadi je Marija Pleslić Schenneberg, našijenka u Švicarskoj, ponosna vlasnica leuta “Orlić”, pa su u posadi Jadranko i Franka Jerat – Željkova familija. Tu je i posada Zagrepčanina Zvonka Ilijića: Ljiljana Šupraha, Nandi Vukman, Romeo Musić, na “Našoj lipoj”. Zrinka Mandić došla je s cijelom malom zadarskom flotom iz udruge “Kanata”, koju vodi Tomislav Tičić.
Na gajeti “Baba Tone”, koja je priča za sebe, razmjestila se ugodno i posada ženske veslačke regate “Dlan i veslo”. Sad je sve tako opušteno i lijepo kad su obje regate, idračku i veslačku, Filipijevi vezali za kraj, pa sad gode.
Kuverte brodova pune su veselog svita, marendaje se, pije, smije, puni su bogme i stolovi oko roštilja i šanka, srećom – ispod suncobrana. Udruga je nabavila svoje da zaštiti idrače od sunca. Šta ti je imat dobru gazdaricu u kući!
Šibenčanin Petar Štrbinić, gradsko dijete infišano u stare brodove, upoznaje me s vlasnikom broda na kojem je jedrio.
To je Tomislav Pavić, graditelj i vlasnik najnovije, 7-metarske gajete “Tome”, kojoj je ovo prva regata.
Ništa bez broda
– Imali smo isto vakoga iz 2012. pa smo ga prodali u Budvu. Ovoga smo počeli moj sin Josip, brodomehaničar, i ja graditi prije korone pa nas je malo usporilo. Završili smo lani, ali ne za regatu. Ne znam koja mi je ovo po redu gajeta... Znam da smo jednu prodali i na Krku. Sad smo kolega i ja napravili jednu koćaricu od 17 metri. Kod koga san učija? Kod Branka Urode. Šest godin. Prvu bez kinte, a onda pomalo. Ova nova gajeta? To ti je čisti gubitak i nikad je nećemo isplatiti. Al moraš imati brod.
Za leđima mi je posada “Dišpetože”, kormilara Klementa Jadrešića, i poslije sto godina na pola metra udaljenosti nađem moga starog regataškog prijatelja, s regate “Jabuka”, Vodičanina Mira Pelajića. Petar Španjol spustio se iz Raba, jedrio je na betinskoj “Prvinki”, Luciano Keber pokazuje mi svoje nove publikacije o tradicijskim brodovima, jedna je o pjeskarima.
Ruku na pozdrav diže Zlarinjanin Đorđe Ljuba, tu su i posade “Zadrugarke” i “Malog partizana” iz Murtera, na gajeti “Marina Betina” idrio je direktor Boris Ninić i njegova dva mornara. Miljenko Španja na krapanjskoj “Spugi”, Boris Cukrov na šepurinskoj “Ines”. Nikola Papeša Mačak ljubi mi ruku jer to je stari običaj na Ćirovu škveru, koji sad on vodi... Ustvari kaže da pod hitno mora ća jer da ga je “umorilo” iće – a naročito piće. Pa “Tišnjanka” – općinarka (još jedan komunalni brod), Jezerani, Nikša Pirijak i kompanija s “Norke”, djevojke iz Muzeja betinske drvene brodogradnje s direktoricom MBDB-a Katom Šikić Čubrić na čelu... sve same gajete, dva leuta i pet kaića – među njima jedan poetičnog imena “Mali plavi brod” s Nikolom Burtinom na timunu.
I ko bi sve to vidio i nabrojio u toj gunguli punoj veselja i dobrih vibracija!
Kako rekosmo, u pet manje kvarat prva je ušla u cilj veteranka među favoritima, gajeta “Sirotica”, s veteranom među favoritima na timunu Damirom Ćorkalom.
Ostalo pogledajte u rezultatima!
Rezultati
Gajete:
1. "Sirotica", Murter, MU 485, Damir Čorkalo
2. "Baba Majo", PR 258362, Kukljica, Tomislav Zičić
3. "Trtuša", Murter, MU 752, Ante Turčinov
Leuti:
1. Gušte, Betina, MU 85, Željko Burtina
2. "Grbinac", Betina, MU 835, Dominik Popović
Kaići:
1. "Rajna", Zadar, ZD 205340, Ivan Crljenko
2. "Mali plavi brod", Betina, MU bb, Nikola Burtina
3. "Đurđa", Betina, MU 273 522, Robert Mohović
Priznanje kao ukupni pobjednik dobio je Damir Ćorkalo (di ih više stavlja...).
Nagradu za najbolje opremljeni brod dobila je novoizgrađena gajeta "Tome", koju je - lijepo piše - "vozija Josip Pavić koji je s ocem Tomislavom i izgradija, to je ona gajeta šta je imala idro od Muzeja"... pa mi sad ne znamo jel idrio i muzejski brod il ga je glumio "Tome"!? Poslije će grintati da su u tekstu greške...
Naposljetku, posebno priznanje za očuvanje baštine i doprinos organizaciji dobili su Nedjeljko Ferara, Ante Kolanović i Ognjen Jakovčev.
I sve će tako ostati do iduće regate, a ta je, kaže mi Jakov Lovrić iz murterskog "Idra", 27. kolovoza latinsko idro u Tisnu. I onda zadnje 1. 10. u Murteru.