Vis je prvi hrvatski i jadranski podmorski park za ronioce s brodom namjerno potopljenim u turističke svrhe. (Iako i Talijani pokušavaju napraviti nešto slično to im još nije uspjelo). No na obje strane Jadrana ima niz inicijativa za slična potapljanja, a Vis ih je još više potaknuo.
Lani nakon petogodišnje borbe i probijanja kroz oluje propisa i birokracije ekipa na čelu s vlasnikom broda Puljaninom Arsenom Brajkovićem i agilnim tajnikom Istarskog ronilačkog saveza Aldom Vrbancem uspjela je dobiti dozvolu za prvo ciljano potapljanje jednog broda. Bilo je to 22. svibnja prošle godine.
Na spektakularnom događaju, među oko pet tisuća znatiželjnika okupljenih na obali Kamenjaka, ali i u nekoliko stotina barki, bili smo i mi. O tome smo lani izvjestili u velikoj reportaži na stranicama Otvorenog mora. Kao o senzaciji pisali su o tome i brojni svjetski mediji...
Dvije plutače
Sada, godinu dana kasnije, s ekipom Ronilačkog saveza istarske županije i Podvodno istraživačkog kluba Mornar iz Splita odlučili smo zaroniti u park i vidjeti kako Vis danas izgleda na morskom dnu i kako sve funkcionira... Uz mirno more i po lijepom vremenu isplovljavamo iz lučice Runke u Premanturi i vrlo brzo smo na mjestu potapljanja.
Vis je označen s dvije plutače. Jedna je po pramcu, druga na krmi tako da se dvije grupe ronilaca mogu vezati i praktički u isto vrijeme zaroniti.
Brod naših domaćina veže se po krmi potopljenog broda. Pet domaćina i pet gostiju – ronilaca Mornara, među kojima je i naš urednik fotografije Božo Vukičević, lagano zaranja po krmi Visa...
Crna ronilačka odijela, poput nekih elegantnih dupina polako jedan za drugim, u svršenom redu, nestaju u podmorju predivnog parka prirode Kamenjak. Za njima na površini ostaju samo blistavi mjehurići zraka donoseći zanimljivu priču s morskog dna na kojem već godinu dana počiva nakadašnji jugoslavenski admiralski brod Vis na kome je znala ploviti vrhuška bivše države s oficirima, generalima i admiralima na čelu sa samim Titom...
Obrastao sedimentom
- Ronilački kompjutor pokazuje da brod leži na dubini od 32 metra. Pramcem okrenutim sjeverozapadno nalazi se na plićem dijelu. Za ronioce je legao gotovo idealno – kobilicom na dno, palubom okrenutom prema površini, tek malo nagnut na bok. Za ovih godinu dana već je dosta obrastao sedimentom – objašnjava kasnije naš reporter Božo redajući slike s dna.
Trup je još onako sluzav, kao što je to uvijek pri obrastanju dok brod stvara svoju novu podmorsku unifomu za drugi admiralski život pod morem. Stigli su i novi stanovnici. Unutrašnjost već nastanjuju sipe, mrkači, velike ribe – kapitalci. Možda uskoro dođe i koja velika morska medvjedica iz susjednih špilja oko Kolumbarice gdje im je stanište.
U (s)mijenama života oni sada zamjenjuju nekadašnje ađutante, admirale, kontraadmirale, pa i samog Tita, koji su nekad carevali ovim brodom... Najbliži površini je jarbol (po zahtjevu iz dozvole za potapljanje skresan). Sada je na oko 22 metra od površine. Pritajen poput žalosne vrbe. Savinut s prerezanim skraćenim dijelom koji se još uvijek drži za svoju bazu, kao da se nada ponovo uspraviti i zasjati u svojoj nekašnjoj kočopernoj pozi admiralskog simbola...
Slika za kormilom
Roneći po krmi prvo dolazimo do velikog vanjskog kormila... Promjera najmanje, metar, pa možda metar i pol. Teško ga je obujmiti ne samo zbog obraslih školjki i sedimenata. (To je zapravo nekadašnje pomoćno kormilo za izvanredne situacije u slučaju otkazivanja glavnog). Krasan simbol. Idealan za zajedničku fotografiju.
Našla se tu i zastava Mornara i slika je ubrzo gotova – za vitrinu kluba...
Razgledaju se drugi dijelovi brodske palube. Zanimljivi vinčevi, pomoćni uređaji, sajle i ostala oprema koji ovako na dnu imaju neko zanimljivije značenje. Posebnu pažnju, nešto više iznad privlače prijeteća postolja nekadašnjih protuavionskim mitraljeza što su štitili od napada iz zraka, ali služila i za obranu s mora...
Pogled i znatiželju privlače otvori na krmi što vode u mračne tajne dubine broda i za koje ćemo kasnije saznati i zanimljivu priču. Nekadašnji službeni ulaz odozgor je nešto manji i s uskim brodskim stepenicama okićenim pašamanima spušta se u utrobu.
Rupe od eksplozije
No potapljanje je otvorilo i drugu intrigantnu mogućnost. Kontrolirane eksplozije stvorile su s oba boka rupe što pozivaju na još zanimljiviji ulaz u unutrašnjost pa se naša ekipa odlučuje na taj put...
– Najljepši dio ovog zarona mi je baš taj prolazak kroz rupu na boku u vrlo zanimljivu strojarnicu. Ronjenje oko motora i razgledavanje dijelova posebno je interesantno. Motor je već dosta obrastao no još uvijek se čini kao da bi se mogao i sada upaliti samo da ima nafte – naglašava naš fotoreporter Božo – dodajući kako se potom okreću prema stepenicama što vode uvis.
Roneći prema gore ubrzo se dolazi do grotla kroz koje se s površine probija svjetlost predivno gurajući razlomljene trake u unutrašnjost dajući svemu dodatnu tajnovitost i ljepotu poput neke prekrasno osvijetljene pozornice...
Nakon obilaska krmenih prostorija kroz taj otvor ekipa polako izranja na palubu i odlazi u nekadašnji kočopermi glavni salon, što su sada zauzele ribe i drugi morski stanovnici. Oni se tu goste i uživaju kad izađu ovi uljezi u crnim odijelima okruženi krasnim mjehurićima zraka...
Ukradeni osigurači
Ekipa nastavlja na komandni most. Razgledavamo zanimljivu unutrašnjost i pogled u morske dubine s mosta s koga se nekad odlučivalo o vojnoj sudbini bivše države. Ostaci žiroskopa, kompasa i drugih dijelova nekadašnjih instrumenata. Razvodna ploča i ostale sitnice dočaravaju dio nekadašnjeg interijera mozga ovog broda.
Pokazuju nam kolege i praznu razvodnu ploču s koje je netko, kao to kod nas već biva, odnio osigurače za suvenir...
Još malo uživamo u ronjenju na Visu, a zatim polako prema površini puni krasnih utisaka i odlučni da se ponovno vratimo ovdje...
– Brod je u fantastičnom ambijentu ovog predivnog Kamenjaka. Bitno je unaprijedio ponudu zaštićenog krajolika Rt Kamenjak, ali i turizma ovog dijela Istre i Hrvatske. Lijepo se smjestio na dnu. Intrigantan je i zanimljiv, a zaron nije posebno zahtjevan. Dostupan je i prosječnim roniocima, gotovo i početnicima i sigurno ima lijepu budućnost. Ovo nije obična olupina već brod sa značajnom političkom i društvenom poviješću pa mu i to daje dodatnu vrijednost i atraktivnost – zaključak je naših ronilaca nakon ovog ronjenja.
