Bilo je to pri više od 20 godišć, tamo 95. ili 96., na otočiću Sušcu u Hrvatskoj. Tada smo još bili zaostali i daleko od današnje moderne Hrvatske s europskim zakonima. Tada su dva studenta sa škoja mogla ćapat i prodat na peškariji malo ribe pa tako popravit studentski proračun.
I niko nije tražio od nas fiskalni račun, socijalni status, broj na rang listi, niti povlasticu za gospodarski ribolov jer smo imali oni staromodni mali ribolov. Nisu nas ni pitali jesmo li na plavom dizelu, iako smo najčešće bili na črnom i bilom.
Ni kase ni računa
A danas? Danas bi dva studenta sa škoja po modernim europskim zakonima završili u pržunu jer nemaju ni obrt ni fiskalnu kasu, ne izdaju račun, a usto bi bili kazneno optuženi jer su osiromašili more i uništili sve bioresurse...