Prvog dana Nove godine dvadesetak bivših lučkih radnika koji žive u zgradama na Trgu kralja Tomislava u Pločama moglo bi završiti na ulici.
Baš tada istječe rok u kojem se oni kao korisnici lučkih stanova u Pločama moraju izjasniti prihvaćaju li ponudu za otkup tih stanova po komercijalnim uvjetima, koje im je ponudila aktualna uprava Luke Ploče d.d., ili će život nastaviti kao pločanski beskućnici o kojima će brigu nastaviti voditi Centar za socijalnu skrb.
- Ne znam ni kud ću ni što ću. Očajna sam - kaže nam Lorita Ostojić jedna od dvadesetak nesretnih stanara lučkih stanova koji ove godine dočekuju najgori Božić u životu.
Strah i neizvjesnost vidi im se u očima. Očajni su nas dočekali u središtu Ploča, raspoređeni u dvije grupe kako bi zadovoljili epidemiološke uvjete.
- Gutamo normabele ko bombone. Ne jedemo, ne pijemo ne spavamo. Život nam se pretvorio u pakao - govore nam očajni bivši lučki radnici od kojih neki imaju i po 40 godina staža u Luci.
Dvadesetak Pločana
Ogorčeni bivši zaposlenici Luke Ploče kažu da su to uglavnom mali stanovi od 30 do pedeset kvadrata. Nije to nikakav luksuz već nužni krov nad glavom. Veliki broj stanova je i derutan izvana i iznutra, ali jedini je topli dom za dvadesetak ogorčenih Pločana, koji nemaju novaca za otkup, pa će po svoj prilici završiti na ulici usred pandemije koronavirusa.
- Šta nam preostaje nego da postavimo šator nasred Ploča i da u njemu živimo - rezolutna je Milena Dugandžić.
Ona kao i njezini susjedi traži da im se omogući otkup stanova u kojima žive od 1994. godine po modelu nositelja stanarskog prava, što se svojedobno primjenjivalo za sve društvene stanove nakon osamostaljenja Hrvatske. Drugim riječima, kada bi im se priznalo nositeljsko stanarsko pravo stanove bi otkupili za četrdesetak tisuća kuna, a ovako im je određena cijena od 800 eura za kvadrat.
Pločani o kojima pišemo već su odavno u mirovini koju su zaradili radeći na dokovima Luke Ploče. Danas uglavnom dijele sudbinu hrvatskih umirovljenika, preživljavajući od prvog do prvog s mizernim mirovinama. Stoga im je nemoguća misija otkupiti stanove po komercijalnim uvjetima koje im je ponudila Luka Ploče. Ušteđevine nemaju, kreditno su nesposobni pa je vrlo realna opcija da će u Novu 2021. godinu ući bez krova nad glavom.
- Pa ko će nama u ovim godinama dati kredit. Od čega ćemo živjeti, što ćemo jesti - pita se Ante Marković, koji sa suprugom živi u jednom od stančića, koji će uskoro morati napustiti.
Očajan je i Ante Dugandžić, koji također ostaje bez stana, a bio je branitelj i on i sin.
- Dok smo mi ratovali pojedinci su se bogatili. Rukovoditelji u Luci su svoje stanove otkupljivali za dvadeset, trideset tisuća kuna, a mi sada moramo iskesati 60 tisuća eura. Nama su samo obećavali - bit će, bit će, pa vidite do kuda su nas doveli. Sada smo na ulici - ogorčen je Dugandžić, koji traži priznavanje stanarskog prava, a Luka Ploče ih zapravo tretira kao da su bili podstanari u najmu punih 27 godina.
Neki od njih su popravljali i renovirali stanove ulažući novac u nekretninu koja nije njihova.
- Ja sam u moj stan do sada za različite popravke uložio preko 200 tisuća kuna. Što znači da sam ga već otplatio i pretplatio, a sada hoće da ga još jednom otkupim - ogorčen je Branko Marević.
Žalosno je ovo što nam se događa u Republici Hrvatskoj za koju smo se borili. Ova je država nekome majka, a nekome maćeha. Nama je po svoj prilici maćeha - jednoglasni su bivši lučki radnici, a uskoro i beskućnici.
Novca za kupovinu stanova nemaju pa ako se ne dogodi kakvo čudo mogu očekivati deložaciju jer će Luka stanove dalje prodavati na tržištu. Skoro je sigurno da će se kupac naći, ali to neće biti dosadašnji stanari.
Čini se ipak da će slučaj lučkih stanova završiti na sudu, hrvatskom ali moguće i onom za ljudska prava u Strasbourgu, jer naši sugovornici tvrde da su im povrijeđena osnovna ljudska prava.
Ali pravna struka nije jednoglasna po ovim pitanjima. Jedni smatraju da nema realne osnove da stanari otkupe stanove na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te da je Luka Ploče ponudila realne tržišne cijene uz povoljne uvijete kupovine stanova. To što oni nemaju novca to nije problem Luke Ploče.
Drugi pak drže da u sudskom postupku neće biti teško dokazati da imaju stanarsko pravo. Nažalost, kod nas sudski postupci su dugotrajni i iscrpljujući s neizvjesnim ishodom, pa dok se spor okonča i sud donese pravomoćnu presudu ovi stanare neće biti živi.
Svi okreću glavu od nas
Ovaj slučaj nije samo pravno već i političko pitanje jer se bivšim radnicima godinama obećavalo da će steći stanarsko pravo i moći otkupiti stanove. Neki od njih su i sudionici Domovinskog rata. Svi jednoglasno ističu da su prevareni i ostavljeni. Ljute se i na pločansku gradsku vlast i gradonačelnika, Mišu Krstičevića.
- Svi od nas okreću glavu. Više sam puta išla u grad, ali nitko nam ne želi pomoći. Kao da to nije njihov problem. Nismo mi nikakvi nasilnici koji zauzimaju stanove. Mi smo u stanove ušli uz znanje tadašnje uprave Luke Ploče. To su svi znali - kaže nam Lorita.
Ovi Pločani su na rubu psihičke izdržljivosti i tvrde da ništa ne žele besplatno. Samo žele platiti stanove po prihvatljivoj cijeni, po kojoj su svi drugi radnici i rukovodioci otkupili svoje stanove.
- Ako nas izbace iz stanova, uništen nam je život. Umjesto da živimo u miru, mi smo u velikom nemiru. Životima ćemo braniti svoju sirotinju ako treba i poginuti - zaključuju naši sugovornici koji dočekuju najneizvjesnije blagdane u svom životu.