Naš Mikula je cili život učinija na svome malome škoju. Kad ti je more sve okolo-naokolo, onda ni ni čudno da postaneš – ribar. Od pape je nasljedija jednu gajetu, smišan ribarski brod, dug jedva šest metri, sa špičaston provon i krmon. Motor nabrod ni nikad ni jema. Dva vesla i mišići, jarbol, idro i vitar, to mu je bija cili – pogon. I sidro, šta ga je jedan put potega sa mrižon, ko zna komu je to ta ankora zapela doli za stine, pa ga je tot i ostavi...
Kako nikad ni jema curu, to ka divojku, doli u mistu su ga znali zezat da će se na kraju i oženit za tu gajetu, pa su ga znali voltavat – Mikula, a di ti je cura? Ali ni on ni bi mutav, počeja se i on zafrkavat i govorit – da gre s curon namore... Kad je jedne prilike izvuka gajetu na žalo da jon malo ka prigled...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....