Iz Pakoštana nam se javio Valentin Štante, podvodni ribolovac koji imao priliku susresti se s velikim gofovima, uživati u njihovoj impresivnoj snazi i dominaciji te na kraju i nastrijeliti jednog pravog.
Evo što nam je Valentin ispričao o tom svom ribolovnom iskustvu:
- Prošla ljetna sezona je bila puna iznenađenja, razočarenja, neočekivanih događaja i nedoumica.
Riba je uglavnom bila hirovita, po ponašanju najviše nalik buntovnim tinejdžerima koji mijenjaju raspoloženje iz dana u dan, pa i gore, gotovo iz trenutka u trenutak.
Riba bi se povremeno iznenada pojavljivala u velikom broju i tako omogućavala obilan ulov, a onda bi jednako nenajavljeno nestajala u nepoznatom pravcu pa se vraćala nakon nekoliko dana, ali nakratko, kao da samo sramežljivo želi pogledati lovca iz mutne vode pa pobjeći na najmanji šum.
Svjestan svega toga, malo sam zabrinuto ljuljao čamac, koji sam usidrio usred plavetnila.
Na laganoj buri čamac je vjerojatno iz daljine izgledao kao stari galeb koji usamljeno sjedi na površini čekajući svoj trenutak – priča nma Valentin.
- A toga sam dana imao i gosta na brodu.
I premda bi sve to trebalo biti opušteno, uvijek sam zabrinut kad mi dođu gosti.
Često razmišljam kamo da ih odvedem da ne bi slučajno, zbog mojih loših odluka ostali uskraćeni za neki potencijalni podvodni užitak.
Budući da je riba slabo radila u plitkom moru, odlučio sam loviti na podvodnom grebenu koji se na zapadu oštro lomio do dubine od sedamdesetak metara dok se s druge strane nešto blaže spuštao na istu dubinu.
Sa sjeverne strane, na dubini nešto manjoj od tridesetak metara, bila je gomila ogromnih razbacanih stijena, a među njima je bila i jedna vrlo posebna, izgledom nalik nekakvoj ogromnoj gljivi.
Upravo je bilo nevjerojatno koliko se riba krilo upravo ispod te stijene.
Još dok se uranja, mogu se vidjeti golema jata fratara koji gotovo nepomično stoje tik pred ulazom u sjenu te ‘gljive‘, ali čim osjete siluetu lovca, trenutno počinju polako otjecati prema zaklonu u rupi, baš poput nekakve sive gomile koja hrli prema ulazu autobusa ponedjeljkom u nekom velikom gradu.
U posljednje sam vrijeme počeo sve više prakticirati tehniku ruparenja, pa sam se i toga dana odlučio zavući malo u sjenu ‘gljive‘ dok sam gosta usmjerio na rubne dijelove padine na kojima sam često viđao zubace i mnoge pelagičke ribe – nastavlja Valentin svoju priču.
- A rupa pod ‘gljivom‘ je bila duboka i krila je kapitalne primjerke riba, tako da sam se naoružao dužom puškom kojom lakše mogu izaći na kraj s većim ribama.
I već nakon nekoliko zarona sam vidio felune, veličine do par kilograma. Nije mi promakla njihova očita nervoza pa sam ih prepustio gostu dok sam sam otišao malo dublje.
Polako sam se spustio na veliku ‘gljivu‘, klizeći kroz oblake muteži zatvorenih očiju.
Škiljio sam tu i tamo i vidio sitnu ribu kako se povlače na mom putu.
I tek što sam počeo padati niz strmu padinu, pred sobom sam ugledao posebnu konstelaciju fratara zbog koje sam trenutno prestao roniti i doslovno otpuzao do dna.
Nakon samo nekoliko trenutaka ispred mene se pojavio zubatac u pratnji dvije orade.
Ta je zanimljiva trojka išla pravo na mene i baš kad su došli na domet moje ‘stotice‘, u trenu su se panično razbježali.
A onda je uslijedio prizor iz snova.
S moje desne strane su na scenu izašli veliki gofovi, podsjećajući svojim samozatajnim držanjem na neke srednjovjekovne konjanike koji viteški dolaze spašavati djevojke i paliti neprijateljska sela.
Počeli su divlje i prkosno kružiti oko mene, a ja sam u trenu zažalio što nemam svoj roler u rukama, jer su se dvije ogromne ribe čak dva poklopile tako da sam jednim hicem mogao dobiti obje.
Ali iznenadio sam se kada sam polako i nježno okrenuo pušku prema najvećoj ribi.
Iskusne ribe su istog trena prepoznale opasnost i sve su se istovremeno maknule na sigurnu udaljenost.
Trebalo mi je neko brzo rješenje.
Svakog trena bi bilo koji gof mogao otplivati i povući cijelo jato za sobom.
U sljedećem sam se trenutku potpuno uvukao u uski procjep na dnu.
Uvukao sam se baš kao glavonožac, samo je ruka s puškom ostala negdje vani.
Gofovi su me opet divljački okružili i sada su bili točno iznad mene.
Kad sam provirio iz pukotine pomislio sam da ih mogu rukom pomilovati.
Odabrao sam prvog najbližeg i ispalio strijelu.
Sve je bilo u trenu gotovo.
Riba je ostala na strijeli gotovo nepomična, a cijelo jato je nestalo ostavljajući iza sebe pustoš.
Sve je izgledalo kao naglo prekinuti san.
Nakon nekoliko trenutaka smo ga gledali na brodu i premda je uspjeh zbog kapitalnog ulova ribe od 17 kilograma trebao biti ispunjen euforijom i srećom, nekako mi je bilo pomalo žao što sam ga ulovio.
