IZ PRVE RUKEVeličanstvo od 12 kilograma: donosimo priču dva prijatelja o ciljanom lovu gofa jigging tehnikama

Evo sabiru se dojmovi i ulovi od prošle ribolovne sezone u mom akvatoriju.

Bilo je tu svega i svačega ali sam se zadnjih mjesec dana posvetio ciljanom lovu gofa jigging tehnikama.

Gof je kultna riba, cilj i želja, svakog sportskog ribolovca, riba koja ne prašta greške i vuče svom silinom prema dnu i zadivu kako bi se spasila.

Lov na gofa je od početka do kraja ispunjen adrenalinom.

Sve se provjerava dva puta, stavlja se kvalitetna udica, jaki zongulin, svaki dio opreme mora bit savršen, od špage do split ringa koji drži udicu.

Lovilo se i manjih i onih većih, na različitim dubinama, ali i na različitim pozicijama.

Čak i kad na udici nisu najveći primjerci, gušt ne izostaje ako oprema nije predimenzionirana.

Obično ribu nađem sondiranjem i već u startu manje-vise znam što je dolje, pa u skladu s tim i pripremim opremu.

A veliki primjerci, oni preko 20 kilograma i nisu toliko česti za ovaj dio Jadrana jer ih je nažalost prekomjerni izlov mrežama u zapasu izlovio ili trajno maknuo s ovih pozicija.

Koristim obično štap Penn Conflict Jigging 300 i rolu Penn Authority 5500.

Špaga za gofa mi je Berkley X9 0,26, a predvez Berkley Nautil 0,62 milimetra

Bilo je i dosta riba puštenih nazad u more koje su bile premale da bi se ponijele kući, a budući da se sve to nekako uvijek vrati boljim ulovom, zadovoljstvo zbog vraćene ribe bude duplo.

A lov gofa na metalne varalice je specifičan.

Ili si ulovio pravu ribu, ili se vraćaš kući bez ulova.

Jigovi s kojima obično ostvarujem najbolje rezultate su dugački jigovi.

Neki od njih imaju podjednak balans i slajdaju duže, sporije tonu imaju i taj moment kada se doslovno zaustave s otporom u propadanju, kao da su lakši nego što jesu.

Oni obično u tom nekom treperenju prema dolje većinom dobivaju griz.

I kad jig stane ranije nego obično, to je znak da ga je riba pokupila.

Tu je najbolje lovna tehnika long fall, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom opširnije.

Oni drugi koji imaju težinu u donjem dijelu jiga padaju nešto nepravilnije i brže i obično ribi privuku pažnju svojim bijegom prema dolje.

S njima jiganjem prema površini dobijam griz jer tu riba ima više vremena da ga zaprati i pokupi u dizanju.

Osim toga taj balans jiga ima izraženije provokativan rad kod dizanja.

Nekada to treba bit brži rad kada je riba neodlučna, ali samo ponekad.

Ljudi obično griješe kada mahnito mašu štapom.

Gof naprotiv, voli srednji ritam prema gore, samo treba dočekati griz.

 Mnogima je baš to problem jer ponekad prođe i više sati dok mu ne dođe ura od hranjenja.

A tako je i bilo toga puta… Volim se sjetiti jednog od dražih ulova ove sezone.

Cijelo jutro smo proveli u jiganju bez uspjeha na brakovima.

Gofovi su već skoro napustili sve pozicije na koje smo lovili zadnje vrijeme tako da je trebalo dosta upornosti za pronaći kojeg preostalog.

S braka nas je potjeralo jugo tako da se dosta brodova vratilo bliže kraju.

Oko 14:00 sati je osim nas ostalo tek par brodova koji su lovili na živu lignju kod smo mi bili dosljedni ovoj tehnici cijeli dan.

Već je bilo oko 16:00 sati kada smo ostali sami na moru jer na poziciji nije bilo griza.

Namjestio sam se uz jedan propad koji strmo ide prema dolje i doslovno je odluka bila da je to zadnje spuštanje nakon kojega idemo doma.

Kolega je lovio na silikonsku lignju od Nomada, a ja sam lovio na Boca brzi jig, pink boje težak 180 grama.

I u tom zadnjem spuštanju, u dizanju jiga slijedi veliki Baaam!

Vrh mog Penna ide do mora.

Jaka je riba na sistemu, napokon nešto pravo.

Nakon par mojih napora riba kreće gore i zaključujem kako bi to mogao biti luc jer on voli plivati u drilu i mijenjati smjer, pa i plivati prema gore. To je uvijek jaka riba, dobar borac.

Vičem Hariju:

- Diži gore, pelagična riba je tu!!! - i on počinje brzo namatati silikon kako bi i on stavio jig.

Ali kako to obično bude, silikon je lovna varalica i ne treba mu dugo za griz, tako da i njemu riba kupi Nomada.

- Nije mali! - viče Hari, i imamo dupli griz.

Kako sam ja bio već blizu površine izvlačim lijepog luca od 5 kilograma prije njega i čekam Harija dok se bori s ribom da mu pomognem u prihvatu.

A cijelo smo vrijeme jako blizu zidu i tako da riba može u trenu sve pokidati samo ako se takne kamena.

Sistemi su stegnuti do granica no na sreću ništa ne puca i gof je u idućem trenu u brodu.

Odmah pada procjena na 8 kilograma jer jako liči na jednog od 8,2 kilograma kojeg sam digao prije sedam dana.

A luc je napravio pravi nered u brodu od krvi i dok kolega proliva morem i dolazi do daha ja ne gubim vrijeme.

Iskustvo mi govori, sad je moment.

I to je mali savjet - u loše lovnim danima postoji jako kratki period kad riba radi i to treba iskoristiti.

Osim toga ovakvi gofovi često znaju plivati u paru.

Imam luca od 5 kilograma i još eventualno imam pravo na trofejni primjerak, mota mi se po glavi.

Spuštam odmah jig, a još sam zapuhan od brzog čupanja luc.

Jig pada na dno i nakon samo pet okreta ručkom sve staje, vrh štapa se spušta u more.

- Opaaaa!!! Evo ga!!! Znao sam!!! – vičem sav sretan zbog dobre procjene.

Hari me gleda u nevjerici. Cijeli dan ništa i sad ovo?!

Kočnica je bas u tvrdo na Authority roli, zid je blizu i nema drugog načina.

Sve stoji, špaga svira u fermi od tenzije.

Uspijevam par puta namotati, i mislim se kako uopće nije loša riba.

Kad ono drama tek počinje.

Gof je ipak veći od pretpostavke i izvlači u trenu nekih desetak metara u stranu.

Trenutno me hvata panika i Hari pali motor pokušavajući se odmaknut od zida.

Prava je riba, jako poteže,samo da ne ide u zid…

Vizualiziram ribu kako grata o kamen najlon predveza.

lmao sam već ovakvih situacija i gubitaka.

Kočnica role me oduševljava, nema zapinjanja već pod jakom tenzijom popušta ujednačeno bez trzaja.

Nekako se uspijevamo odmaknut dvadesetak metara i sada imam vremena.

Drama polako ide u mirniji rasplet premda adrenalin ne pušta.

Ne diram kočnicu jer me pipkanje role uvik odvede u krivom smjeru, tako da samo usporavam pumpanje i lagano umaram ribu, ali i ona mene.

Pojavljuje se boja i riba dolazi napokon na površinu.

Prekrasni primjerak gofa, ove godine najveći.

Sigurno gančanje i u brodu je, veselju nema kraja.

- Mislio sam da je moj velik, al izgleda kao beba za ovog! – oduševljeno komentira Hari.

To je to, nemamo šta više tražit na moru. Dvije velike ribe su u brodu i luc.

Udaramo par slika za uspomenu, divimo se ribi i kupimo opremu, peremo brod i idemo ća, nazad, put luke.

Moja nova najdraža rola Penn Authority je položila sezonu i testiranje s odličnih 5.

Hvala ti more! Mislim se kako je ovo nagrada za upornost i upalu mišica čekajući na griz cijeli dan.

Vjerujem da je ovo nagrada za sve male i nedorasle primjerke ove godine vraćene u more kao i za sve smeće skupljeno šta pluta odbačeno s brodova, odmah svašta čoviku prođe kroz glavu…

Doma je vaga pokazala da je manji bio težak 8 kilograma kao što smo i mislili dok je veći bio težak ravno 12 kilograma.

Pravi lipotan, njegovo veličanstvo gof, a borio se kao da ima barem 20.

Velika i snažna riba.

Zahvalan moru u nadi da će ova nova 2024. godina biti barem uspješna kao i prošla i donijeti mi pravu mrcinu malo veću od 20 kilograma.

Gof je nepravedno podcijenjena delicija jer ga dosta ljudi svrstava u srednju klasu ribe.

Moje je mišljenje da nije uopće lošiji od neke prvoklasne ribe, i da su veći primjerci još bolji od manjih i za loviti i za jesti.

Bilo na gregadu, pod peku ili na gradele, svakako je dobar.

Još jednom hvala ti more!