ribolovne pričeVanbrodski motor na gumenjaku nikako nije htio upaliti, ali su zato lignja i srdela spasile stvar

Evo jedne ljetne priče iz mog kuta gledanja, koja se baš ovakva, možda nekome i svidi.

Dakle, vrijeme događanja je sredinom kolovoza ove godine kada sam kao i svakog jutra tog mjeseca u 5 sati s prijateljem Senadom Kavazovićem krenuo gumenim čamcem u ribolov. Nedavno smo nedaleko od trajektnog pristaništa Valbiska otkrili zanimljivu poziciju s bogatim ulovom prvenstveno orada, ali usput se ulovilo i puno drugih vrsta, ponajviše ušata, plavica, šaruna, a naletio je i zubatac.

Nakon desetak ribolova na toj poziciji zaključili smo da je ulov potpuno ovisan o jačini kurenta.

Iza nas su bila tri potpuno neuspješna izlaska uz brutalno jaki kurenat, naravno bez ikakvog ulova. No znali smo da se vrijeme mora jednom i promijeniti.

Rano dizanje se isplatilo

Kao i svako jutro brzo stavljamo opremu u čamac pa smo već u 5:15 spremni za isplovit do 15 minuta udaljene pozicije – priča nam Tomislav.

I kao iznenađenje u svitanje, naš vanbrodski motor neće upaliti.

Odlučimo odveslati do rezervne pozicije udaljene 500 metara i tu pričekati da se potpuno razdani te pokušati popraviti motor.

Pravo jutarnje razgibavanje.

Naravno da jedna nevolja nikada ne dolazi sama, ubrzo shvatimo da je torba s alatom i rezervnom svjećicom ostala doma.

Sljedeća tri sata su protekla u pokušaju ribolova na nekada dobroj poziciji, ali sada mrtvoj zbog najezde modruna koji momentalno skidaju ješku i neuspjelog pokušaju popravka motora. Kada smo već i odustali od popravka motora uspijevamo nekako raznim ribičkim kliještima izvaditi i očistiti svjećicu.

Bit će sasvim dosta za marendu

I za divno čudo uspijevamo u tome i odmah zatim i palimo motor.

Blizu je već 9 sati, a iz iskustva znamo da nakon 10 sati na našoj poziciji riba prestaje biti aktivna.

Jurimo na željenu poziciju, a kad tamo savršenstvo od vremenskih uvjeta.

Mirno, bez valova, oblačno i bez ikakvog kurenta.

Gotovo svako bacanje griz, ušata, plavica, šarun, pa obrnutim redom.

Jedva da smo stigli disati tih sat vremena. I eto stiže magičnih 10 sati pa sve odjednom staje. Radno vrijeme gotovo…

Gledamo se i znamo da obojica imamo isto pitanje u glavi:

- Što bi bilo da smo došli odmah ujutro?

Odlučimo se za još jedno zabacivanje.

Senad montira lignju, a ja iglom za bibija provlačim cijelu srdelu bez glave, taman tako da predvez od špage i male trokukice ostaje nevidljiv u srdeli.

Strijelka iz gumenjaka

Nakon nekih 5 minuta Senad dobiva jako povlačenje i odmah vidimo da je nešto puno veće od naše uobičajene lovine.

Nakon nekoliko minuta, uz moju pomoć sa sakom, vani izlazi prekrasni šarag, debelo preko kile.

Također tijekom izvlačenja šaraga odmotava se i moja struna što pripisujemo tome da je šarag vjerojatno pokupio i moju strunu.

Ali šarag je već vani, a moja se struna i dalje odmotava.

I još neki kažu da dužina nije važna

Vidim da je izvučeno dobrih stotinjak metara tako da jedva, valjda zato što smo još pod dojmom izvučene lijepe ribe, shvaćamo da je i na mojem štapu neka veća riba.

Struna na rolici gotovo da je nestala i brzo se oslobađamo sidrenja sa bove i vidimo da je riba vrlo udaljena i da s lakoćom vuče nas i naš metarski gumenjak.

Uz mnogo opreza zbog prilično osjetljivog, tek 0,28 milimetara tankog najlona, nakon dvadesetak minuta izvlačimo strijelku od 2,5 kilograma, dužine 68 centimetara.

Ovo je još jedan dokaz da se upornost uvijek isplati i da je najbolji recept za uspješan ribolov, jednostavno biti na moru.